Pitanje koje se neminovno postavlja jeste zašto i tri i po desetljeća nemamo vakcinu za ovu bolest, primjera radi, za COVID-19 napravljena je za samo nekoliko mjeseci. 

Jedan odgovor leži u izostanku političke volje i velikih ulaganja kakva su potaknula razvoj vakcina protiv koronavirusa.

Drugi je u složenosti HIV-a, otkrivenog 1983. godine.

- Naučnike koji razvijaju vakcinu za COVID-19 brine hoće li se ono moći odbraniti od nekoliko varijanti - navodi se u junskom izvještaju Međunarodne inicijative za vakcinu protiv AIDS-a (IAVI).

Ali kada je riječ o HIV-u, kako dodaju, postoje milioni i milioni različitih virusa što je rezultat njegove sposobnosti da brzo mutira... To je taj zapanjujući nivo raznolikosti s kojim se mora boriti svaka vakcina protiv HIV-a.

Iako se većina ljudi može prirodno oporaviti od prvobitne zaraze koronavirusom i tako steći imunitet, to nije slučaj s HIV-om, rekao je Olivier Schwartz, voditelj odjela za viruse i imunost na pariškom Institutu Pasteur.

- HIV mutira puno brže nego COVID-19 i zato je teže proizvesti takozvana široko neutralizirajuća tijela koja će spriječiti zarazu - rekao je Shwartz.

Tek šačica ljudi prirodno proizvodi ta antitijela kada su izloženi HIV-u.

Istraživanje vakcine protiv HIV-a podrazumijeva proučavanje takvih rijetkih reakcija, razumijevanja načina na koji djeluju i pokušaja njihovog repliciranja u imunološke sisteme zdravih ljudi.

Proučava se nekoliko desetaka vakcina, a među njima je ona američke kompanije Moderna koja nastoji koristiti mRNA metodu poput one za vakcinu protiv COVID-19.

- To znači usmjeravanje imunološkog sistema, korak po korak, da potakne proizvodnju antitijela koja se mogu suprotstaviti HIV-u - pojašnjava se u izvještaju, ali i dodaje da se tehnika u ovom slučaju dosad pokazala kompliciranom jer uključuje prvobitnu dozu vakcine za aktiviranje važnih B-ćelija prije nego što se s nekoliko doza vakcine pokuša potaknuti proizvodnja niza antitijela.

Naučnici koji razvijaju vakcine kažu da im nedostaje novca.

- Mnogi istraživači su vrlo motivirani, ali moraju se zadovoljiti sredstvima koja imaju – kaže Nicolas Manel, direktor istraživanja na francuskom Nacionalnom institutu za zdravstvo i medicinska istraživanja (INSERM).

Oko 38 miliona ljudi širom svijeta živi s ovim virusom.

Terapija za liječenje HIV-a kojom se smanjuje količina virusa u tijelu zaražene osobe danas može značajno smanjiti ili ukloniti mogućnost njegovog prijenosa na drugu osobu.

No, naučnici upozoravaju da mnogi nemaju pristup tim terapijama, dok se oni koji imaju bore s pridržavanjem režima terapije.