Javno preduzeće Elektroprivreda Bosne i Hercegovine uspješno primjenjuje naprednu finansijsku matematiku u kojoj gubitak od 52,4 miliona KM i problemi s vlastitom likvidnošću nisu nikakva prepreka da rudnicima uglja još jednom progleda kroz prste i odgodi naplatu stotina miliona maraka duga.

Rudnici koji su u koncernu, Elektroprivredi BiH dugujuskoro 20 miliona KM.

I dok se uprava ovog javnog preduzeća kod komercijalnih banaka kratkoročno zadužuje za 50 miliona KM kako bi uopće mogla redovno izmirivati tekuće obaveze, a planirane investicije reže za više od polovine, za rudnike koji su lani isporučili milion tona uglja manje od ugovorenog pronalazi se beskrajno strpljenje i novi grejs period od šest i po godina.

Ovim se zatvara fascinantan ekonomski krug, preduzeće koje ni samo nema novca, pa za pomoć kuca na vrata Vlade Federacije BiH, istovremeno glumi velikodušnog bankara gubitašima čiji nerad direktno plaća skupim uvozom električne energije.

Sve ove finansijske akrobacije naći će se na dnevnom redu 97. vanredne Skupštine JP Elektroprivrede BiH, zakazane za 12. novembar u Sarajevu, o čemu je na posljednjoj hitnoj sjednici već informirana i Vlada Federacije BiH kao većinski vlasnik, koja je tim povodom imenovala i svog predstavnika za Skupštinu.

Apsurd situacije najbolje oslikava revidovani plan poslovanja za period od 2026. do 2028. godine.

U njemu uprava otvoreno priznaje da je od početka ove godine došlo do ozbiljne neravnoteže između priliva i odliva novca, uz konstantan rizik od nelikvidnosti - jednostavno rečeno, na računu nema dovoljno novca za pokrivanje tekućih obaveza.

Zbog toga se Elektroprivreda planira zadužiti kod komercijalnih banaka i to kratkoročno 50 miliona KM.

Ugovori za 35 miliona KM (kroz dva prekoračenja po računima) već su zaključeni, dok se za preostalih 15 miliona KM ponavlja postupak nabavke.

Zatim rezanje investicija, planirana ulaganja za ovu godin uviše su nego prepolovljena - sa prvobitno planiranih 426,3 miliona KM smanjena su na svega 196,4 miliona KM, uz standardna opravdanja o problemima u realizaciji projekata, procedurama javnih nabavki, pribavljanju dozvola i saglasnosti, te neriješenim pitanjima državne imovine i prenamjene zemljišta.

Odricanje od naplate jer u projekcijama novčanih tokova za naredne tri godine Elektroprivreda ne računa ni na jednu marku od povrata rudničkih pozajmica, jer se naplata tih sredstava svjesno pomjera tek iza 2028. godine.

Milionski ceh: Ko kome koliko duguje?

Kroz višegodišnje pokušaje spašavanja rudnika iz Koncerna, Elektroprivreda je u njih već upumpala 367 miliona KM kroz dokapitalizaciju, dok je kroz avanse za nabavku uglja pružila podršku od oko 220 miliona KM.

Iako se ovdje ne radi o novom novcu koji se uplaćuje rudnicima, već o novom "peglanju" starih obaveza, dioničarima se na Skupštini predlažu izuzetno blagi uvjeti za dva odvojena paketa dugova i to stari dug  (gotovo 195,5 miliona KM): Riječ je o ranije uplaćenim, a neopravdanim avansima za isporuku uglja koji su još u maju 2021. godine pretvoreni u dugoročne pozajmice (tada s rokom otplate od 20 godina i dvije godine grejs perioda). Nakon što je rok već mijenjan 2023. godine, sada se predlaže novi model: maksimalan rok otplate od 17 godina, uz čak šest i po godina grejs perioda (računajući od potpisivanja pojedinačnih ugovora sa svakim rudnikom, od čije će visine duga zavisiti i konačna dinamika otplate).

Novi dug (119.444.658 KM s PDV-om): Ovdje je riječ o novijem paketu avansa koje je Elektroprivreda uplatila rudnicima, a za koje nije dobila ugalj, te ih tek sada pretvara u dugoročne pozajmice.

Skupštini se predlaže i izmjena odluke za druge ranije odobrene pozajmice zavisnim rudnicima, za koje se predviđa otplata do maksimalno osam godina, također uz šest i po godina grejs perioda.

Za sve ove milionske aranžmane rudnicima se nudi kamata o kojoj obični građani i privrednici kod komercijalnih banaka mogu samo sanjati, simboličnih 1,5 posto godišnje do kraja 2026. godine, te dva posto od 1. januara 2027. godine.

Koliko su problemi u rudnicima direktno potopili poslovanje Elektroprivrede BiH, precizno otkriva izvještaj o poslovanju za 2025. godinu. Rudnici u sastavu Koncerna nisu ispunili planove isporuke ni količinski ni kvalitetom, termoelektranama su isporučili otprilike 1,01 milion tona uglja manje od ugovorenog.

Zbog praznih depoa i lošeg kvaliteta uglja, u termoelektranama nije proizvedeno približno 1.000 gigavat-sati električne energije. Kada su se na to nadovezale i loše, sušne hidrološke prilike koje su smanjile proizvodnju u hidroelektranama, ukupna godišnja proizvodnja Elektroprivrede zaustavila se na 4.808,6 gigavat-sati električne energije.

Kako bi osigurala snabdijevanje kupaca, kompanija je morala posegnuti za skupom kupovinom struje na tržištu

Tako je u odnosu na revidirani plan, kupljeno je dodatnih 244,8 gigavat-sati, što je stvorilo 58,8 miliona KM većih troškova. A u odnosu na provitni plan, nabavka je bila veća za čak 1.104,9 gigavat-sati, što je kompaniju koštalo nevjerovatnih 250,5 miliona KM dodatnih troškova.

Uprkos tome što je tokom 2025. godine investirala otprilike 151,4 miliona KM vlastitih sredstava u osnovne djelatnosti, Elektroprivreda BiH je zbog manjka uglja, skupog uvoza struje i stalnog održavanja likvidnosti rudnika u procesu prestrukturiranja godinu završila s gubitkom od 52,4 miliona KM.

Tako se ovo javno preduzeće našlo u potpuno šizofrenoj poziciji, još 13. novembra 2025. godine i sama uprava Elektroprivrede obratila se Vladi FBiH tražeći finansijsku podršku, dok istovremeno nastavlja opraštati dugove gubitašima u vlastitom dvorištu.

Jasno je da ovakav finansijski manevar ne može vječno. A kako to u Bosni i Hercegovini obično biva, ceh za milionske dubioze, promašene planove i vječno odgađanje reformi na kraju neće platiti ni uprava Elektroprivrede ni rudnici, već privreda i građani, kroz prve sljedeće, znatno veće račune za električnu energiju.