Odlazak Admira Adžema s kormila Željezničara logičan je slijed događaja. Čelnici kluba, posebno navijači, nisu sarajevskom stručnjaku mogli oprostiti nedjeljni debakl protiv Sarajeva na Koševu (4:0). Osim toga, Željin vagon nezaustavljivo klizi nizbrdo, a tome svjedoči i svega osam osvojenih bodova u posljednjih 10 mečeva, što Želju uz Široki svrstava među timove s naslabijom formom u ligi.

Adžem je u trećem mandatu na Grbavici vodio Želju 20 puta, uz sedam pobjeda, šest remija i sedam poraza.

Za razliku od prethodnih boravaka u matičnom klubu, ovoga puta Adžem je dobio odriješene ruke da se bavi i transfer politikom. Po uzoru na engleske klubove imao je ulogu menadžera. Tako je, prema vlastitom priznanju, sklapao tim po svojim željama.

Iako je u vlastitu odbranu znao kazati da postoje klubovi koji u igrača investiraju i po sto miliona eura pa promaše, što je tačno, to ne umanjuje njegove zasluge u igračkim promašajima na Grbavici. Jasno je da navijače Plavih ne dotiče mnogo podatak koliko je Liverpool platio Wirtza i koliko golova je Nijemac dao.

Njima su važni obradovi, koningsi, pejići, rakići... A oni se nisu proslavili. Joey Konings, najavljivano rješenje za Željine napadačke probleme, posljednja četiri meča nije dobio ni minutu. Nastupio je 10 puta i nije se upisivao u strijelce. Put do mreže u 14 utakmica nije pronašao ni Davor Rakić. Ovo su samo neki od igrača koji su pokazali da je teret Željinog dresa preveliko breme za njihova pleća. Da ne sudimo da li su kvalitet za Želju.

Pored toga, Adžem je, valjda, kako bi se znalo ko pije, a ko plaća u svlačionici, u uvodu sezone prekrižio dvojicu iskusnih igrača - Samira Radovca i Sulejmana Krpića.

Nisu to jedini problemi koje je imao s timom jer je nedavno, pred susret sa Zrinjskim, zbog nediscipline odstranio Boljevića, Koningsa, Seedorfa i Ismaila.

Adžemova misija u Željezničaru da smanji deficit za vodećim timovima, a koji je prethodnih sezona bio značajan, nije uspjela. Već sada, poslije 17 utakmica, zaostatak Plavih za vodećim Borcem je 17 bodova, za drugoplasiranim Zrinjskim 14 bodova.

Ono što posebno bode oči jesu mladi igrači iz Željine škole kojih, ruku na srce, ove sezone nema ni na mapi. I to je možda najveći Željin poraz. Ne samo u Adžemovoj eri, nego i ranije. Ujedno i pokazatelj koliko je omladinski pogon devastiran. Traka za proizvodnju igrača odavno je stala. Remont sporo ide. Dijelovi kao da su teško dostupni. Postavlja se pitanje kako finalni proizvod plasirati na inostrano, kada nije spreman ni za domaće tržište.

Ono što Adžemu niko ne može oduzeti, niti izbrisati, jesu ovosezonske pobjede na Grbavici protiv Zrinjskog, Borca i Sarajeva. Tada su navijači Želje ponovo imali osjećaj ponosa, ali možda i lažnu nadu da se njihovi miljenici mogu uključiti u borbu za vrh i pomrsiti račune favoritima. Ovako, izvjesno je da će morati sačekati bolja vremena.