Dario Damjanović, aktuelni trener zeničkog Čelika i bivši reprezentativac Bosne i Hercegovine sa 17 mečeva i dva gola u naciolanom dresu, gostujući u podcastu (IN)Direkt ispričao je svoju životnu priču.

Damjanović je prije 42 godine rođen u Gradačcu, njegov put krenuo je iz Modriče, a 2004. godine poslije osvojenog Kupa razmišljao je da okači kopačke o klin i zaposli se na obližnjoj benzinskoj pumpi, jer od fudbala nije mogao živjeti, s obzirom na to da je igrao za 200 KM, a ni to nije dolazilo redovno...

A onda je stigao poziv koji je promijenio Damjanovićev život.

- Sjedio sam u kafiću s prijateljima, a tada je bilo popularno da ljudi zovu s lažnih brojeva i lažno se predstavljaju kao novinari. Meni zazvonio telefon, vidim hrvatski broj, s druge strane se čovjek predstavio kao Igor Štimac - ispričao je Damjanović, dodavši da je bio iznenađen i da mu nije do zezancije jer je već dogovorio posao na benzijskoj pumpi.

- Rekao mi je da samo da imam vremena sutradan do 12 sati da dođem na Poljud ako želim. Rekao sam mu da nemam kako doći do tada, a on je samo odgovorio da ko ima želju, nađe način. Rekao sam sve to prijateljima, oni su se smijali i govorili da se sa mnom neko šali - objasnio je Damjanović.

Uz pomoć pokojnog Milana Jelića, bivšeg čelnika Modriče, Damjanović je saznao da ga zaista žele na Poljudu, ali postojao je veliki problem - kako se uopće prebaciti do Splita.

- Nazvao sam potom pokojnog Milana Jelića, koji je saznao da je Hajduk doista zainteresiran za mene. Nazvao sam prijatelja i rekao mu da me vozi za Split, da će Hajduk pokriti troškove puta, ako to ne urade, da ću mu ja vraćati na rate. Otišli smo i stigli na Poljud oko 11 ujutro. Šimac je stigao "mercedesom" s naočalama na glavi, nikad neću zaboraviti tu scenu, platio je momcima koji su me dovezli i odveo me u kancelariju - prisjetio se Damjanović.

Kazao je da od euforije i adrenalina nije znao šta potpisuje i otkrio da je dobio mjesečnu plaću u iznocu cca 5.000 KM.

- Otišao sam u Split samo s četkicom za zube, nisam imao ni kaladont. Ne stidim se toga, to je moj život i treba biti poticaj svima koji misle da je nešto nemoguće - zaključio je.

Damjanović je za Hajduk odigrao 122 utakmice i postigao pet golova. U sezoni 2004/05. bio je dio tima koji je osvojio titulu Hrvatske. Hajduk je tokom njegovog boravka dva puta osvajao Superkup.

Poslije Hajduka karijeru je nastavio u Rusiji, u Luch Energiji koja je za njega platila obeštećenje od milion eura. Potom se okušao u Njemačkoj, u K'lauternu, gdje je po vlastitom priznanju napravio možda i životnu grešku, s obzirom na to da je zbog svog ponašanja i pregovora s nekim drugim klubovima prebačen u drugu ekipu.

Potom se vratio kući, vodio nesportski život sedam-osam mjeseci, zamrzio fudbal, priznao da je neko ko je imao ogromnu mjesečnu zaradu možda stekao i lažna prijateljstva, da bi na nagovor pravog prijatelja Darija Purića potpisao za zenički Čelik i ponovo oživio karijeru.

Poslije toga su uslijedili potpisi za Novi Pazar i Jagodinu u Srbiju, Pegasus u Hong-Kongu, bio je i član OFK Beograda, gradačačke Zvijezde, Modriče, a onda i niželigaša poput Borca iz Šamca, Odžaka, Jedinstva iz Brčkog.