Bivši reprezentativac Sjeverne Irske branio je 72 utakmice za United od 2001. do 2005. godine, a tokom većeg dijela karijere proživljavao je teške trenutke za koje niko nije znao.

Carrollovi problemi počeli su 2006. godine dok je branio za West Ham, kad je bio ozlijeđen i nije igrao.

- Nikad do tad nisam imao težu povredu i polako, ali sigurno sam počeo tonuti. Nisam bio mentalno pripremljen za to. Sjedio sam u mračnoj sobi i pio bez prestanka. Nisam imao pomoći od vanjskog svijeta jer nikome nisam pričao o stvarima koje me muče. Svi su mislili da sam najsretniji tip na svijetu. Kad bih došao kući tukao bih glavom u zid od muke, napio se i pokušao zaboraviti - ispričao je Carroll.

Problem sa alkoholizmom pogoršao se nakon transfera u Rangerse, pa u Derby i zatim danski Odense koji ga je uskoro otpustio.

- Meni je alkohol pomogao da bježim od depresije, odnosno barem sam ja tako mislio. Napiješ se i zaboraviš, a drugi dan ti bude još teže. I tako u krug. Dok sam imao klub, barem nisam pio dan prije utakmice. Kad sam ostao bez angažmana, nije prošao dan da nisam popio nešto. Imao samo jako puno vremena i samo sam lokao. Sigurno bih umro da sam nastavio tim tempom - govori Carroll.

SVe se promijenilo kada ga je 2011. godine supruga izbacila iz kuće.

- Pogledao sam se u ogledalo i samo mi je kliknulo. "Koji mi je đavo?". To je bio trenutak u kojem sam odlučio promijeniti život na bolje. Otišao sam na rehabilitaciju i prestao sam piti. Supruga je čula da više ne pijem i pozvala me da se vratim. Bez rehabilitacije se nikad ne bih spasio, ali depresije se vjerojatno nikad neću riješiti. Ona se javi s vremena na vrijeme, ali sad sam puno bolje - rekao je Carroll.