Ermedin Demirović se bori. Trči. Vrši presing. Pomaže ekipi i kada nema loptu. Ali Demirović je napadač, a od napadača se, prije svega, očekuju golovi.

A kriza u reprezentativnom dresu više nije nešto što se može tek tako zanemariti.

Čini se da kod Demirovića problem više nije samo forma. Način na koji ulazi u prilike i ono što se nakon toga događa sve više ostavljaju utisak psihološke blokade.

Prilike dolaze, ali put do mreže za Demirovića u dresu Bosne i Hercegovine postao je nevjerovatno komplikovan.

Posljednji gol za Zmajeve postigao je 24. marta 2025. godine, u pobjedi protiv Kipra 2:1 na Bilinom polju. Od tada je nastupio u još 13 utakmica reprezentacije, uključujući i utakmice na Svjetskom prvenstvu, ali nije uspio postići pogodak.

To je već ozbiljna brojka za igrača koji je u reprezentaciji prvenstveno zadužen za realizaciju.

Posebno je upečatljiva situacija iz Bukurešta. Demirović je protiv Rumunije počeo na klupi, što je rijetkost kada je zdrav, a nakon ulaska u igru dobio je upravo ono što napadač želi. Sead Kolašinac spakovao mu je veliku priliku, zicer. I član Stuttgarta nije je iskoristio.

Našao se u situaciji iz koje je morao bolje reagovati, ali je njegov udarac završio pored stative.

Demirović je na klupi bio i u pripremnom susretu protiv Sjeverne Makedonije, dok je u takmičarskim utakmicama, kada je bio zdrav, uglavnom imao mjesto u početnoj postavi.

I tu se zapravo otvara pitanje koje nije jednostavno. Jer teško je reći da Demirović ne daje dovoljno sebe. Njegov rad bez lopte, trčanje i presing nisu sporni. Problem je što reprezentaciji treba i ono što se od napadača najviše pamti.

A brojke su neumoljive. Demirović je za Bosnu i Hercegovinu odigrao 46 utakmica i postigao četiri gola.

Za poređenje, na klupskom nivou njegova statistika izgleda potpuno drugačije. U Bundesligi je odigrao 187 utakmica, postigao 58 golova i upisao 31 asistenciju, prema evidenciji Transfermarkta.

Dakle, nije riječ o napadaču koji ne zna postići gol. Naprotiv.