Mnogi fudbalski treneri u našoj zemlji svoj posao s pravom opisuju kao "hljeb sa sedam kora". I zaista je tako. Treneri su prvi na udaru nakon loših rezultata, a pritisci kojima su izloženi itekako su veliki.

Čelnici klubova često nemaju jasnu ideju, strategiju ni dugoročan plan, pa promjenu trenera vide kao svojevrsni pozitivni šok za ekipu. Međutim, takav potez vrlo često ne donese očekivane rezultate. Za bosanskohercegovački fudbal posebno je karakteristično to što klubovi mnogo više povjerenja pokazuju stranim trenerima nego vlastitom stručnom kadru.

Premijer liga BiH odavno je postala prilika za posao trenerima iz susjednih zemalja, nerijetko imenima koja iza sebe nemaju rezultate kakvi bi opravdali ukazano povjerenje. U posljednje vrijeme priliku sve češće dobijaju i treneri iz daleke Španije.

Samo tri kluba iz elitnog ranga bh. fudbala trenutno vjeruju trenerima iz naše zemlje. To su FK Borac, koji predvodi Vinko Marinović, FK BSK s Bojanom Puzigaćom na klupi i NK Čelik, čiji je trener Bojan Regoje.

Na klupi Zrinjskog sjedi Slovenac Simon Rožman. Iz susjedne Hrvatske dolaze Zoran Zekić, trener Sarajeva, Marijo Tot, strateg Širokog Brijega, te Damir Milanović, koji vodi Velež. Srbiju predstavljaju Perica Ognjenović na klupi Sloge iz Doboja i Bojan Krulj u Radniku iz Bijeljine, dok špansku školu fudbala predstavlja David Muslera, trener Željezničara.

Svakako da je dobro kada treneri iz regiona i ostatka Evrope u Premijer ligi BiH vide priliku za svoj profesionalni razvoj. Međutim, to ne znači da njihov kvalitet treba biti izvan svake rasprave. Šta su konkretno donijeli svojim ekipama? Jesu li opravdali povjerenje? I zbog čega se domaćim trenerima često ne pruža jednaka prilika?

Odgovore na dio tih pitanja ponudila je i šesnaestina finala Kupa Bosne i Hercegovine, u kojoj su pojedini premijerligaši doživjeli ozbiljne blamaže. Tri kluba iz elite, koje sa klupa vode hravtski treneri ispali su od niželigaša! To su Sarajevo, Široki Brijeg i Velež. Dok se Željezničar mučio protiv slabašne Slobode.   

Krenimo redom.

Sarajevo se obrukalo u Tomislavgradu i završilo nastup u najmasovnijem takmičenju u zemlji. Bordo tim položio je oružje pred posljednjeplasiranom ekipom Prve lige Federacije BiH, ali reakcija kluba izostala je. Nije bilo izvinjenja armiji navijača, a ni javno vidljivih posljedica za skupo plaćene igrače i stručni štab.

- Sada kada je ovako završilo, meni apsolutno ništa ne smeta. Mogu mi svi skakati po glavi - rekao je Zekić nakon pobjede nad Željezničarom u derbiju 2:0, nekoliko dana prije blamaže u Tomislvgradu.

Sarajevo je, uz to, derbi nazvalo treningom pred Tomislav, a onda je uslijedio hladan tuš. Jedan od najtežih udaraca za Bordo tim ove sezone, eliminacija iz Kupa od ekipe koja se nalazi na dnu federalnog prvoligaškog društva.

Ipak, niko ne skače po glavi ni Zekiću ni prvom čovjeku kluba Ismiru Mirviću, koji je nakon derbija iz sata u sat objavljivao Instagram storyje i prozivao rivala s Grbavice.

Da je na klupi Sarajeva protiv Tomislava sjedio Husref Musemić, Feđa Dudić ili neki drugi domaći trener, možemo samo zamisliti kakve bi reakcije uslijedile. Gotovo sigurno, pritisak bi bio ogroman, a zahtjevi itekako glasni....

Zašto je tako? Zašto domaći treneri nemaju isti tretman? To je pitanje koje zaslužuje mnogo dublju analizu.

Obrukao se i Široki Brijeg.

Trener GOŠK-a Dženis Ćosić na teren je poslao omladince, a golobradi mladići Filip Margeta, rođen 2008. godine, Arslan Smajkić, također rođen 2008, te Marko Merdžan, rođen 2009. godine, izbacili su premijerligaša s Pecare.

Dok su mladi fudbaleri GOŠK-a na terenu pokazivali da se i s mladim snagama može do velikog rezultata, trener Širokobriježana Marijo Tot prethodnih dana pažnju je privlačio i objavama na Instagramu, gdje se osvrtao na svog kolegu Zlatana Nalića.

Tot je kritikovao Nalića, istovremeno hvaleći vlastiti rad i ekipu koju gradi, opisujući je kao taktički potentan tim mladih lavova.

- Od ovakve uzavrele krvi se ne bježi. S njima se napada. Neće biti lako. Bit će cesta grbava, ali jedno je sigurno, svi će nas se bojati - napisao je tada Tot.

Međutim, njegovi lavovi uzavrele krvi najprije su remizirali s Čelikom - 0:0, a potom su poraženi od mladih fudbalera iz Gabele.

Na kraju je teren dao najbolji odgovor na velike najave.

Novu blamažu doživio je i Velež.

Mostarci su najprije na svom terenu poraženi od BSK-a sa 2:3, a potom su izgubili i od Zvijezde u Srebreniku, koja je slavila s 2:1.

Damir Milanović napustio je Široki Brijeg kako bi preuzeo Rođene. Dolazak u Mostar pratile su velike najave, ali dosadašnji rezultati nisu ohrabrujući.

U četiri utakmice Milanović je upisao tri poraza i jedan remi, uz gol-razliku 3:7.

Velež je na posljednjem mjestu prvenstvene tabele, navijači su razočarani i traže hitne promjene. Zbog toga se postavlja i pitanje ko je procijenio da je Milanović pravo rješenje za klupu Rođenih.

Njegova dosadašnja trenerska karijera ne može se pohvaliti rezultatima koji bi sami po sebi opravdali veliko povjerenje, a situacija u Veležu dodatno pojačava pritisak.

Na Veležu se, ipak, ne bi smio učiti zanat, bez obzira na to kako se trener zvao.

Milanović je formalno naslijedio Ibru Rahimića, ali je nakon Rahimićeveg odlaska jednu utakmicu Rođenih vodio i Darko Maletić, još jedan mladi bh. stručnjak sa UEFA Pro licencom. Bivši Zmaj srušio je Sarajevo, a "nagrađen" je na način da je Uprava Rođenih dovela hrvatskog stručnjaka, koji čak nema ni UEFA Pro licencu (zvanično se kao šef stručnog štaba vodi Vedran Pelić)!      

Od ovog ljeta u Premijer ligi BiH radi i mladi španski trener David Muslera.

Na Grbavici se zasad nije proslavio, mada se ni igrački kvalitet ekipe ne može posmatrati kao neupitan. Ipak, sve je više razloga za nezadovoljstvo.

Željezničar je u sarajevskom derbiju poražen bez ispaljenog metka, dok je u prethodne tri prvenstvene utakmice osvojio svega dva boda. Ni nastup u Kupu protiv Slobode nije ulio mnogo optimizma. Plavi su prošli dalje tek nakon pogotka s bijele tačke, uz igru koja je ponovo otvorila brojna pitanja.

Muslera je nestao s društvenih mreža, a pojedine njegove izjave nakon utakmica ostavile su navijače u nevjerici. Prilikom dolaska na Grbavicu najavljivao je fudbal zasnovan na posjedu lopte i napadačkom razmišljanju.

Navijači Željezničara zasad nisu vidjeli ono što im je obećano.

Ipak, Muslera je preživio i blijedo izdanje u najvećoj utakmici sarajevskog fudbala. S druge strane, Admir Adžem nakon poraza na Koševu morao je napustiti klupu Željezničara. I zbog čelnika kluba, ali i razočaranih navijača. Sada ipak nisu razočarani?

Naravno, ne treba unaprijed davati prednost domaćim trenerima samo zato što su domaći. Međutim, ako se od jednog traži rezultat odmah, dok drugi dobija vrijeme uprkos skromnim igrama, onda se opravdano postavlja pitanje postoje li u bh. fudbalu dvostruki aršini.

Ili se strancima jednostavno više vjeruje, bez obzira na ono što pokazuju na terenu?

Na klupi Sloge iz Doboja sjedi srbijanski stručnjak Perica Ognjenović.

Ognjenović je s Rudarom iz Prijedora ispao iz Premijer lige BiH, ali je uprkos tome dobio novu priliku u elitnom rangu bh. fudbala.

Sloga je u prvenstvu vezala pet poraza, ali čelnici kluba i dalje mu vjeruju. Do kada će tako biti, ostaje da se vidi.

Dok pojedini čelnici klubova strancima pružaju podršku i u trenucima kada rezultati izostaju, domaći treneri strpljivo čekaju svoju priliku.

Uskoro će u Edukacijskom centru Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine školovanje početi nova generacija polaznika za UEFA Pro licencu. Riječ je o velikom izazovu za svakog trenera, ali ni najviša stručna licenca nije garancija da će dobiti priliku da radi u Premijer ligi BiH.

Jer u našem fudbalu očigledno nisu presudni samo znanje, rezultati i stručne kvalifikacije.

Mnogo toga zavisi i od povjerenja koje trener dobije, vremena koje mu se ostavi i kriterija prema kojima se procjenjuje njegov rad.

A upravo tu dolazimo do najvećeg paradoksa bh. fudbala: domaći treneri moraju dokazivati da zaslužuju priliku, dok se pojedinim strancima prilika daje kako bi tek pokazali šta znaju.