Rijad Telalović, sedamnaestogodišnji veznjak, najmlađi debitant i najmlađi strijelac u historiji Čelika, od momenta kada se pojavila informacija da prelazi u Sarajevo, prolazi kroz linč na društvenim mrežama.

Iako se Telalović, koji je juniorski reprezentativac BiH, odlučio na logičan potez za napredak u svojoj karijeri, usput omogućivši matičnom klubu određenu novčanu naknadu koju će platiti Sarajevo, "čelični grad" mu neće lako zaboraviti odlazak na Koševo. Tome svjedoče i grafiti koji su osvanuli u Zenici.

U prošlosti je bilo sličnih situacija. Stariji navijači pamte prelazak Matije Matka iz Čelika u Sarajevo, a nedavno je na "stubu srama" bio i Eldar Sivac koji se bez znanja i odobrenja kluba pojavio na treningu Želje, a kada su mediji objavili njegove fotografije u plavoj opremi, nastao je haos. Transfer tada nije realizovan. 

Da se u Zenici prelazak iz Čelika u klubove iz glavnog grada BiH ne prašta tako lako upoznao nas je novinar Dino Kurbegović, vrsan poznavatelj prilika na Bilinom polju i bosanskohercegovačkom fudbalu.

- U Zenici se prelazak iz Čelika u Sarajevo ili Željezničar često doživljava kao izdaja jer Čelik nije samo klub, već simbol grada i identiteta - rekao je Kurbegović.

- Kada igrač koji se afirmisao u Zenici ode direktno u klubove iz glavnog grada, to se ne posmatra samo kao profesionalna odluka, nego kao poruka da se leđa okreću sredini koja ga je stvorila - nastavlja Kurbegović.

Među zeničkim navijačima već dugo kruži parola koja govori o tome kakav status će imati svi koji odu u Sarajevu i Želju.

- Vi u Zenici kada odete u Sarajevu i Želju, završili ste svoju karijeru, fudbalsku i životnu - riječi su ispisane na jednom zidu u Zenici.

Kurbegović objašnjava zbog čega navijači burno reaguju kada se igrači odluče na odlazak.

- Problem nije u Sarajevu kao gradu niti u pravima igrača, već u osjećaju da Čelik, koji godinama nosi teret finansijskih i organizacionih borbi, ostaje bez svojih najboljih igrača bez stvarne koristi, dok drugi profitiraju. Zato su reakcije emotivne i često burne, jer u Zenici fudbal nikada nije bio samo posao, nego pitanje ponosa i pripadnosti - zaključio je Kurbegović.