Feđa Dudić, mladi bosanskohercegovački stručnjak, ponovo je oduševio fudbalsku javnost u Srbiji, ali i našoj zemlji.

Njegov Radnički iz Kragujevca savladao je Crvenu zvezdu sa 4:1 i nanio novom-starom prvaku Srbije prvi ovosezonski prvenstveni poraz. Javnost preko Drine hvali bh. trenera, a naslikovitije je sve objasnio novinar portala Mozzartsport, koji je izdanje Radničkog uporedio sa muzikom.

- Neobična slika na terenu, na tribinama, na semaforu…

Crvena zvezda se osjeća kao gost na terenu. Domaćin ga napada. Zadaje mu udarac za udarcem. Kidiše i želi da se nadigrava. Hoće da utrpa pet komada. Koliko god može... Sjećaju se da je Crvena zvezda isto tako igrala na Marakani kada je ona njima dala šest. To je pravi fudbal. Tako treba.

Neobična slika i u loži. Skauti PSG-a i Milana gledaju nešto što im niko nije mogao nagovijestiti. Riječ nisu progovorili za 90 minuta. Čak ni između sebe. Iz lože gledaju i Kolarov, Luković, Boško Janković... Jednu od najboljih utakmica u sezoni.

Neobična slika i na tribinama. Zvezdini navijači su u manjini. Osjećaju se kao gosti što nije slučaj kada odu u Novi Sad, Niš, Suboticu... Tribine Čika Dače sa svakim sljedećim golom pumpaju sve jače i jače. Od oko 5.000 ljudi, makar 80 odsto ih navija za domaći tim. Brojniji je i kop domaćih, o zapadu i istoku ne treba trošiti riječi. Zvezda nikada nije bila tako navijački inferiorna posljednjih godina.

Najneobičnija slika je ipak na semaforu: Radnički 4 - Crvena zvezda 1.

U sezoni kada će srušiti gomilu klupskih i nacionalnih rekorda, Zvezda je ispisala i negativnu stranicu moderne historije. Niko je na domaćem frontu nije tako rasturio od fudbala za vrijeme trenerske ere Vladana Milojevića.

I ima neke fudbalske pravde da je to bio baš Radnički iz Kragujevca. Baš na Čika Dači, tom provincijskom bastionu inata i lokalpatriotizma koji sve više bode oči fudbalskim vladarima u prestonici. I baš sa Feđom Dudićem na klupi koji neće otići iz srpskog fudbala bez najvećeg skalpa. Zaslužio ga je i ranije...

Možda i jesenas u Milanovcu kada je sve prštalo na terenu i oko njega, a najslabiji akter bio sudija Milan Ilić. Još tada je Crvena zvezda osjetila da na gostovanjima Kragujevčanima neće moći da se ponaša i igra domaćinski. Naplatila im je sa kamatom u februaru, dala im šest komada, a mogla je i 10...

Međutim, Radnički Kragujevac je specifična cvećka. Poput onog boksera kojeg tučeš, tučeš i tučeš. A on stoji na nogama, sve istrpi i onda ti vrati krošeom, aperkatom, direktom i baci te u nokaut. Zvezda je izašla spuštenog garda i loše prošla - piše Mozzartsport, dodavši:

- Muzičko remek djelo kragujevačke grupe Smak je bio Šumadijski bluz, a fudbalsko remek djelo kragujevačkog Radničkog će ostati fudbalski rokenrol sa primjesama bosanskog sevdaha jedne tople srijede krajem aprila 2025. Ono što su Dudićevi puleni sinoć igrali na Čika Dači je bio čist rokenrol.

Energija sa tribina se preko Dudića prelila na teren i igrače.

Fizička sprema i neumorna trka Radničkog dolaze iz režima rada i onoga na čemu Dudić insistira na treninzima. Radnički trenira kako i igra: jakim intenzitetom. Nekada to igračima ne prija, pa bude nervoze, ali to je njegov stil. I kada gubi, i kada pobjeđuje. Uspio je da mu ekipa igra u skladu sa njegovim temperamentom.

Ko nije napaljen za fudbal, taj nema mjesta u takvom timu. U prethodnom periodu i kada nije bilo rezultata, Radnički nije djelovao anemično, beskrvno, umorno... U svakoj od tih utakmica je imao šanse da ih odvede u drugom smjeru. Ali, nekada je potrebno više suhog kvaliteta, pa i sreće čijoj flaši je počelo da se nazire dno posljednjih nedelja u Šumadiji.

Međutim, Dudić nije samo temperamentni Bosanac koji skače pored klupe i "loži" igrače. To je samo (pozitivan) dio njegovog trenerskog profila i osobina koju navijači vole kod Simeonea, Contea, Inzagija...

Ipak, iza burnog temperamenta stoji fudbalsko znanje i sposobnost da se prilagođava, mijenja, iznenađuje… Tako je jučer hazarderski zagrizao metak da promijeni formaciju na trojicu pozadi. U dvije najgore utakmice sezone (protiv Zvezde na Marakani i Mornara u Baru), Radnički je igrao sa trojicom štopera.

Dudić je i dalje vjerovao da to može donijeti rezultat, korigovao je neke stvari, izmijenjao uloge i namudrio rivala. Nešto se radilo na treninzima i Radnički je odigrao najbolji meč u sezoni.

Otkako je došao u Radnički prije godinu i po dana, Dudić je imao uspone i padove, dobre i loše procjene, ali je rezultat svega bio da je kragujevački klub pisao neke od najslavnijih stranice historije i koračao naprijed.

Sve to zahvaljujući dobroj sinergiji koja na Čika Dači vlada između kancelarija, klupe, terena i tribina. Kada se te energije poklope, onda se dobije fudbalski rokenrol kao jučer - navodi se u tekstu, kojeg cijelog možete pročitati ovdje.