Sarajevo i Željezničar su gledano kroz historiju, tradiciju, popularnost, međunarodnu reputaciju i dalje dva najveća bh. kluba.

Međutim vrijeme je da taj status počnu opravdavati jer su rezultati Konferencijske lige istinski šamar za ljute rivale iz naše prijestolnice.

UEFA je Konferencijsku ligu oformila s ciljem da i klubovi s manjim budžetom i malih saveza osjete ligaški i nokaut fazu evropskih takmičenja što su brojni i iskoristili.

Tako je ove sezone čak pet klubova sa područja bivše Jugoslavije izborilo plasman u nokaut fazu. U pitanju su Zrinjski (BiH), Celje (Slovenija), Rijeka (Hrvatska), Drita (Kosovo) i Shkendija (Sjeverna Makedonija).

Kad pogledaju imena kluba, navijači Sarajeva i Željezničara vjerovatno sebi kažu ovo smo mogli biti mi. I jesu da nije unutrašnjih previranja, međusobnih smicalica raznoraznih struja i borbe za prevlast na lokalnom, a ne državnom nivou.

Paradoklasno zvuči da su Sarajevo i Željezničar imali bolje evropske rezultate kad je sistem kvalifikacija za evropska takmičenja bio mnogo teži nego što je sada. A ono što posebno je boli je i to da je i tada novca bilo manje nego danas.

Jednostavno, drugi su radili, maksimalno koristili ukazanu priliku, pogodnosti koje im se nude i sada beru plodove svega urađenog. Igrali su i prljavo, jer Balkan je takvo područje. Biti pošten, a uspjeti je nemoguće.

Dok u gradu na Miljacki tema broj jedan zna biti broj ulaznica za gostujuće navijače na derbijima, drugi trljaju ruke i broje milione zarađene od Evrope. I to je najveći poraz sarajevskih rivala.

U posljednje četiri sezone otkako se igra Konferencijska liga Sarajevo i Željezničar su uspjeli izbaciti samo dva kluba. Bordo klub je bio bolji od Aktobea, a Plavi od Dinamo Minska. To je poražavajući podatak za klubove koji su svojevremeno igrali završnicu evropskih kupova.

Tako je 80-ih godina Sarajevo igralo osminu finala Kupa UEFA, dok je Željezničar stigao i do polufinala istog takmičenja i sekunde su ga dijelile od velikog finala protiv Reala. Zanimljivo je povući paralelu s klubovima s područja bivše Jugoslavije koji su ove sezone prošli Konferencijsku ligu.

Jedino je Rijeka tada igrala zapaženu rolu u tadašnjoj Prvoj ligi Jugoslavije, u to vrijeme sigurno jednoj od pet najjačih liga Evrope. A ostali? Rad Zrinjskog je bio zaleđen, Drita je igrala u provincijskoj ligi Kosova, KF Shkendija je bila tek osnovana (1979. godine), dok je Celju najveći uspjeh bio plasman u Drugu ligu Jugoslavije.

Jedan od razloga zašto Sarajevo i Željezničar nemaju evropske rezultate je svakako i fudbalski sistem koji je na snazi posljednjih godina gdje šlag beru Borac i Zrinjski jer uživaju maksimalnu protekciju FSBiH.

Međutim, treba istaći jednu stvar. Moguće je da vas jednu utakmicu oštete sudije, da drugu utakmicu nemate sreće, ali ako ne pobijedite pet ili šest utakmica to je znak da ste loši. I tu se nema više šta za dodati.

Upravo iz tog razloga je krajnje vrijeme da u oba sarajevska kluba kao prioritet broj jedan odrede sportski uspjeh, a lični interes i sve ostalo stave na stranu, ako ništa radi navijača. Iako nemaju rezultata Sarajevo i Željezničar su jedni od rijetkih klubova ne samo u BiH već i regiji koji su u stanju privući 30.000 navijača na jedan evropski meč.

U periodu poslije agresije nekoliko puta su pristalice dva najveća i najpopularnija kluba punile stadion Asim Ferhatović Hase. Celtic, Standard Liege, Borussija Moenchengladbach, Victoria Plzen, Newcastle United...

Iz trenutne perspektive scene evropskih noći za koje navijači žive su tako blizu, a tako daleko, zato je krajnje vrijeme da se Sarajevo i Željezničar probude i počnu opravdavati reputaciju najvećih bh. klubova.

Sarajevo ima novac i obilato ga troši, ali uvijek se desi faktor X koji nešto pokvari. Sada je tu Zoran Mamić kao savjetnik, prekaljeni igrač i čovjek sposoban za rezultate pa to donekle daje nadu navijačima Bordo tima.

S druge strane, za Željezničar tek predstoje dani odluke. Zakazana je sjednica Skupštine na kojoj bi konačno mogao ući ozbiljan investitor u klub. U pitanju je Sanin Mirvić, brat prvog čovjeka FK Sarajevo Ismira Mirvića.