- Od svega ovog najporaznije je to što smo mi ovu utakmicu izgubili mnogo ranije. Ne znam da sam pročitao ili čuo da je ijedan navijač Želje očekivao išta drugo osim poraza. Garantujem da smo svi, bez obzira na to što je dugo bila nula, znali da je samo pitanje vremena kada ćemo ga primiti i da se nismo puno razočarali.

E, to je poraz. Poraz za sve nas koji volimo Želju, napisao je na društvenim mrežama jedan navijač Željezničara nakon sinoćnjeg derbija na Koševu.

Željo je na derbiju pao bez ispaljenog metka. Bez ideje, strasti, želje i volje. Pojedinci su u Željinom dresu djelovali nezainteresirano, drugi bezidejno, dok treći, uprkos određenoj želji, jednostavno nisu imali dovoljno znanja. A jedno bez drugog ne ide.

Statistika je za Plave još bolnija. Uputili su samo jedan udarac u okvir gola, a ukupno su tri puta pokušali "ugroziti" gol Sarajeva. I to na najvećem derbiju bh. fudbala. S druge strane, bordo tim je čak 17 puta zaprijetio protivniku.

Ni Sarajevo nije blistalo. Daleko je to od fudbala kojem se njegovi navijači nadaju, ali su izabranici Zorana Zekića jasno pokazali da imaju veću želju, ali i kvalitet da dođu do pobjede.

Posao im je dodatno olakšao bezidejni rival koji je na derbi, čini se, došao s prvenstvenim ciljem da ne izgubi, koliko god to paradoksalno zvučalo. I sama postavka ekipe išla je u prilog takvom zaključku. Mladi Raščić prvi put je zaigrao na krilnoj poziciji, dok je Piloto u napadu ostao odsječen. Već tada bilo je jasno da će Željezničar teško uspostaviti igru i ozbiljnije zaprijetiti protivniku.

Ni trener David Muslera nije ostavio utisak čovjeka koji ima odgovor na ono što se dešava na terenu.

Mnogi su zapazili detalj tokom jednog od prekida utakmice zbog bakljade. Fudbaleri su prišli klupama, Zoran Zekić temperamentno je davao upute svojim igračima, dok je Muslera bio udaljen od svojih fudbalera.

Možda je to bio samo jedan trenutak tokom utakmice, ali se uklopio u sliku Željezničara koji je djelovao izgubljeno i bez jasnog plana.

Bezidejnost Plavih nije se, međutim, pojavila tek na Koševu. Vidljiva je i u ranijim utakmicama, kako na Grbavici tako i na gostovanjima.

Na to je nedavno upozorio i bh. trener Feđa Dudić, koji je u podcastu SCSport kritikovao način na koji Željezničar igra pred svojim navijačima.

- Ne mogu da shvatim da Željezničar, da neko ne misli da se ja nekome nešto petljam i miješam, ali znam prije kad krenemo na Grbavicu, još kad sam bio igrač, da izdržimo prvih 20 minuta da ne primimo gol, pa će poslije biti lakše.

Sad dođe Čelik, prije svega pozdravljam ih i drago mi je što su ušli u Premijer ligu, Čelik treba Premijer ligi... Dođe Čelik na Grbavicu i drži ti posjed lopte. Ti čekaš na polukrugu, na centru i pomjeraš se. I završi poluvrijeme, highlights – nijedna šansa, a imaš punu Grbavicu.

Mislim da to ljudi koji dolaze na Grbavicu nisu zaslužili. Mislim da su zaslužili da gledaju svog Želju kako oni žele da ga gledaju – otvorenog, napadačkog, pa i kada izgubiš u toj utakmici nema problema, neće ti niko zamjeriti – rekao je nedavno Dudić.

Na Grbavici kritike teško prolaze. Dio navijača nije se mirio s Dudićevim riječima, pa su mnogi više zamjerki imali na račun trenera koji je ukazao na probleme nego na igru vlastitog kluba i Musleru.

Nerealna očekivanja i odbijanje suočavanja s problemima odavno su dio priče na Grbavici. A dok se raspravlja o tome ko ima pravo kritikovati Želju, problemi na terenu ne nestaju.

O statusu Davida Muslere već danas bi se moglo raspravljati u Željezničaru.

Admir Adžem ceh je platio upravo nakon derbija na Koševu i teškog poraza od 4:0, a sada bi slična sudbina mogla zadesiti i španskog stručnjaka. Ne treba Musleru sažalijevati, iako smo mi kao narod skloni tome, posebno kada je riječ o strancima, uz svo poštovanje prema njima.

Muslera je za svoj posao plaćen, dobio je priliku o kojoj mnogi treneri sanjaju, a koju neki, uprkos znanju i iskustvu, možda nikada neće dobiti. Upravo zato, od njega se moraju tražiti odgovornost i rezultati.

Teško je, nakon svega prikazanog, vidjeti šta bi Muslera mogao promijeniti bez ozbiljnog zaokreta u igri i pristupu ekipe. Već u utorak Željezničar gostuje kod Slobode u okviru Kupa Bosne i Hercegovine i ne smije ni pomisliti na ispadanje.

Pitanje je, međutim, koliko je mladi Španac spreman pronaći rješenja, razdrmati ekipu i vratiti je na pravi put. Jednako je važno pitanje koliko povjerenja uživa u svlačionici.

Dodatnu pažnju izazvao je i njegov nestanak s Instagrama, što se može tumačiti kao jedan od pokazatelja da se teško nosi s pritiskom. Ipak, sam potez na društvenim mrežama nije dovoljan da bi se donosili zaključci o njegovom stanju ili budućnosti na klupi Plavih.

Na meti kritika nakon derbija našli su se i čelnici Željezničara, posebno članovi Odbora za hitnost.

Ipak, važno je podsjetiti da je riječ o ljudima koji su u jednom od najtežih trenutaka pokušali zaustaviti klub na putu prema finansijskom i organizacionom ponoru.

Željezničar je bio na rubu ambisa, posebno nakon što se povukao Sanin Mirvić. Mirvić je dobio povjerenje Skupštine, a potom digao ruke od kluba. Bio je to bolan udarac za Plave, a sadašnje rukovodstvo barem je privremeno pokušalo ugasiti veliki požar.

Iako se govori o višemjesečnim dugovanjima prema trenerima i fudbalerima, Faktoru je potvrđeno da te informacije nisu tačne.

Primanja zaposlenih u i oko prvog tima su redovna. To, naravno, ne znači da rukovodstvo nema odgovornost za stanje na terenu. Muslera nije stigao sam, kao što ni brojna pojačanja nisu dovedena bez saglasnosti ljudi koji vode klub.

Za prikazano na Koševu odgovornost prvenstveno moraju preuzeti trener i igrači. Plavi su odigrali utakmicu koja ne zadovoljava ni osnovna očekivanja njihovih navijača, a najmanje što mogu učiniti jeste izviniti se za takvu partiju.

Grešaka u transferima bilo je i bit će ih u budućnosti. Međutim, postavlja se i pitanje ko bi u ovom trenutku bio spreman preuzeti rukovođenje klubom, stabilizovati situaciju i ponuditi konkretna rješenja.

Nije baš da ispred Grbavice stoje redovi ljudi koji su spremni preuzeti odgovornost, uložiti vrijeme i novac te podići Željezničar na viši nivo. Mnogo je lakše iz prikrajka posmatrati situaciju, kritikovati one koji su preuzeli težak zadatak i čekati njihov sljedeći pogrešan korak nego ponuditi vlastiti plan i stati iza njega.

To, naravno, ne znači da sadašnje rukovodstvo treba biti zaštićeno od kritika. Naprotiv, navijači imaju pravo tražiti odgovore, a svaki potez koji se povlači mora imati opravdanje i jasan cilj.

Na kraju, najveći teret svega ponovo nose oni koji su uvijek tu, vjerni navijači.

Hiljade njih jučer su, uprkos jakoj kiši i nevremenu, od 18 do 22 sata bodrile svoj tim. Nadali su se da će na Koševu vidjeti borbu, karakter i ekipu koja će ostaviti srce na terenu.

Umjesto toga, kući su se još jednom vratili pognutih glava. Poraz od Sarajeva sam po sebi nije najveći problem. Derbiji se gube i dobijaju. Problem je način na koji je Željezničar izgubio, bez igre, bez ideje i bez osjećaja da ekipa vjeruje kako može napraviti nešto više.

Navijači mogu prihvatiti poraz, ali teško mogu prihvatiti ravnodušnost i izostanak jasnog plana. Zato pitanje više nije samo hoće li David Muslera ostati trener Željezničara. Pitanje je ko ima rješenje za probleme koji su mnogo dublji od jedne utakmice.