U Jajcu je jučer održana 23. manifestacija Izbor najboljeg sportiste Kantona za 2025. godinu, u organizaciji Sportskog saveza SBK/KSB.

Domaćin je bila Općina Jajce, a za najuspješnijeg trenera iz ekipnih sportova proglašen je Mirza Mimo Hodžić iz Stonoteniskog kluba Borac Travnik.

Hodžić je dugogodišnji sportski radnik, omiljen u Travniku i šire, a priznanje koje je dobio sigurno će mu biti poseban motiv za dalje. Odmora nema, te je već danas sa svojim klubovima na novim ispitima u Premijer ligi Bosne i Hercegovine u stonom tenisu za žene.

Sa klubom pravi velike uspjehe i sigurno zaslužuje mnogo veću podršku. Mirza je definitivno personifikacija bosanskog sportskog inata.

- Stonim tenisom se bavim od šeste godine. Ratno doba... I ratu smo išli na takmičenja. Bila je 1995. godina kada smo išli u Italiju igrati Ligu šampiona. To je bilo kod Napolija i bili smo prva ekipa iz Bosne i Hercegovine. Iza rata ambasada Nizozemske nam je napravila u Travniku dvoranu za stoni tenis. Uloženo je mnogo sredstava i to je funkcionisalo 20 godina. Imali smo dosta uspjeha, muška i ženska ekipa je igrala Premijer ligu, a ja sam bio na šest Evropskih prvenstava. Zadnji put u Moskvi 2002. godine. Poslije toga sam otišao studirati u Sarajevu, te prestao igrati.

Vratio sam se, te imao finu mušku i žensku ekipu. Konstantno smo igrali Premijer ligu. Imali smo zatim i problema, oduzete su bile svlačionice, morali smo raditi na pola dvorane i bilo je zaista teško funkcionisati. Nismo imali podršku iz budžeta i ugasili smo se.

Tri- četiri godine praktički nismo ni postojali, nismo trenirali. Moj otac Smajo je pred koronu sve opet aktivirao i krenuli smo. Smajo je preminuo prije četiri godine, te sam ja trener. Imamo veliki problem jer nemamo dvorane za treniranje u Travniku. Idemo po osnovnim školama, bili smo i u Katoličkom centru, a podrške nije bilo. Došlo je do toga da odustanemo, ali imamo mi taj svoj inat. Mi tri godine zaredom igramo Premijer ligu, bili smo peti, pa četvrti, pa treći, a sada smo na polusezoni treći. Prvi meč koji smo odigrali u Travniku bio je u zadnjem kolu jesenjeg dijela protiv Viteza, te smo odigrali na Kalibunaru. Sada idemo u Banja Luku i Prijedor, nemamo treninga, jedna cura je iz Sarajeva, druga iz Bugojna i Vanesa iz Travnika. Nadam se da će otvaranjem Srednjoškolskog centra biti prostora za trening. To je velika dvorana, bit će teško... Imamo još jednu polusezonu, pa vidjet ćemo - emotivno priča Hodžić za Faktor.

Nastavlja svoju priču, sanja bolje dane za klub i njegove članove.

- Danas smo stigli u Banja Luku, ostat ćemo na noćenju, pa idemo u Prijedor. Sada igramo sa SPIN-om iz Banja Luke, imaju odličnu dvoranu. Jedini smo klub sa područja Općine Travnik u Premijer ligi, a to nije bilo toliko prepoznato. Imamo podršku načelnika Kenana Dautovića, premijera Tahira Lende, te ministra Bojana Domića, a za nešto više je potrebno da se prije svega riješi pitanje dvorane. Mi smo zadnje tri godine najbolja ekipa na Općini Travnik. Posljednje tri godine najbolji sam trener na području Općine Travnik, a jučer je bila kruna za priznanje na području Kantona. Jeste za slaviti, ali... Gledam kakve uslove drugi imaju, a mi praktički nemamo gdje trenirati...

Od malih nogu zavolio je stoni tenis. Uz oca Smaila Hodžića, sportskog radnika koji nas je prerano napustio. Popularni Smajo bio je najveća podrška svom sinu da odustanja nema, što ga je vodilo kroz sve protekle godine, ali i sada.

- Uzor i najzaslužniji za ovo je moj otac Smajo. Bio je prvi selektor Bosne i Hercegovine - u jednom glasu priča čovjek koji bez velikih riječi, bez pompe i bez potrebnih uvjeta pravi velike stvari.