Jedanaestogodišnji dječak iz Kanade preminuo je od bjesnila nakon što se 2024. godine probudio sa šišmišom na licu dok je s porodicom boravio u vikendici u Ontariju.

Iako se incident dogodio prije dvije godine, detalji slučaja objavljeni su tek u ponedjeljak u časopisu Canadian Medical Association Journal, piše BBC.

Dječak, čije ime nije objavljeno, otjerao je šišmiša s lica, a njegov je otac životinju uhvatio u posudu i pustio vani.

Kako dječak nije imao vidljivih povreda, a roditelji nisu primijetili ništa neobično u ponašanju šišmiša, nisu odmah potražili ljekarsku pomoć.

Međutim, 19 dana kasnije dječak je počeo osjećati utrnulost i oticanje lica.

U danima koji su uslijedili, porodica ga je više puta vodila u hitnu pomoć, a ljekari su pokušavali utvrditi uzrok njegovih simptoma.

Isprva su u hitnoj ambulanti posumnjali na Bellovu paralizu, privremenu slabost mišića jedne strane lica, te su mu propisali antivirusne lijekove.

Nakon toga ponovo je primljen u bolnicu, prvo s pretpostavljenom dijagnozom herpesne upale usta i desni, da bi se vratio već sljedeći dan zbog slabosti desne strane lica.

Dok je čekao na prijem u bolnicu, dobio je temperaturu od 39 stepeni, počeo je otežano gutati te je postao zbunjen i imao vizualne halucinacije.

Stanje mu se isti dan naglo pogoršalo, zbog čega je intubiran i smješten na odjel pedijatrijske intenzivne njege.

Ljekari s Odjela za pedijatriju i dječije zdravlje Univerziteta u Manitobi izrazili su snažnu sumnju na bjesnilo.

Nekoliko dana kasnije, testovi su potvrdili da je dječak zaražen virusom bjesnila, a Kanadska agencija za inspekciju hrane identificirala je soj virusa koji potječe od šišmiša.

Dječak je preminuo 17 dana nakon prijema u bolnicu.

U izvještju se navodi da nije imao historiju alergija, kontakata s bolesnim osobama, ugriza krpelja niti je nedavno putovao van zemlje.

Zaraze bjesnilom iznimno su rijetke u Kanadi, gdje je od 1924. godine zabilježeno 28 smrtnih slučajeva kod ljudi.

Kanadsko veterinarsko medicinsko udruženje ističe kako je to rezultat uspješnih programa vakcinisanja.

- Niska stopa bjesnila posljedica je raširenih i kontinuiranih programa vakcinacije, a izostanak tih programa može dovesti i dovest će do povratka bolesti - navodi udruženje.

Stručnjaci upozoravaju da svaki direktan kontakt čovjeka sa šišmišom zahtijeva postekspozicijsku profilaksu - medicinski tretman koji se primjenjuje odmah nakon moguće izloženosti zaraženoj životinji.

Nakon što se razviju simptomi, infekcija bjesnilom gotovo je uvijek smrtonosna, zaključuje se u izvještaju.