Ove godine sarajevski ćevap uvršten je među sto najboljih jela svijeta. Od mogućih pet zvjezdica ocijenjen je sa 4,2. Da li je zaista tako dobar kao što se priča po čaršiji i mogu li mu parirati ostali, na licu mjesta, u Sarajevu je provjeravala ekipa RTS-a. 

Kada zamirišu ćevapi, da li vam je u tom trenutku bitno jesu li sarajevski, banjalučki, pazarski ili leskovački? Ako je vjerovati portalu „Tejst atlas“ mnogima je to važno, pa su tako sarajevski ćevapi uvršteni među sto najboljih jela svijeta.

Tragom ove informacije, ili bolje rečeno, prateći miris ćevapa, obreli smo se na Baščaršiji. Tu od čovjeka koji je za 33 godine napravio toliko ćevapa da bi mogao da nahraniti čitav Trebević ili Jahorinu, pokušavamo da saznamo po čemu se to izdvajaju sarajevski, piše RTS. 

-Važno je meso, važna je usluga, važan je ambijent. Eto, vi ste došli, smijete se sa nama, nismo namrgođeni, a to je broj jedan u ovom poslu, kao i kvalitet- kaže Abit Šaćiri iz sarajevske ćevabdžinice „Željo“.

Recept ne otkriva, jer je strogo čuvana tajna. Zato pokušavamo da ga saznamo kod konkurencije.

-Pravi se od telećeg mesa, junećeg, kako ko, neko dodaje so, neko dodaje hljeb, kod nas je isključivo samo meso sa začinima, i zato i jeste najbolji- tvrdi Dino Došlić iz ćevabdžinice „Hodžić“ u Sarajevu.

Svaka ćevabdžinica ovdje čuva tajnu, ali ono što ne kriju i što vole da istaknu jeste to koliko su ćevapi popularni među domaćom rajom, ali i turistima.

-Čim se jede u sedam sati ujutru, onda je baš popularan. Kad mogu da jedu za doručak, vjerovatno je najpopularniji, ističe Došlić.

Za sarajevski je možda više ljudi čulo, ali istinski zaljubljenici u ćevape ne bi zaboravili ni banjalučke. Koliko o njima misle Banjalučani najbolje govori to što su ih uvrstili u nematerijalnu baštinu. Šta razlikuje sarajevski i banjalučki ćevap, otkriva nam čovjek koji pravi i jedne i druge.

-Prvo da se našalim, 285 km je razlika. To je jedno, a drugo, Banja Luka je uvijek htjela da bude autohtona da ima nešto svoje, eto sad imaju i taj banjalučki ćevap, koji je jako pikantan. Ne radi se u komadima kao sarajevski, već u pločicama. Servira se u velikoj porciji četiri komada, u srednjoj – tri, u maloj – dva. Meso je potpuno isto s tim što je glavna razlika u začinima. U sarajevskom nema bijelog luka, a u banjalučkom ga ima, objašnjava Zoran Kuzmanović, vlasnik ćevabdžinice „Cica“.

Ostatak teksta možete pročitati na OVOM LINKU