Pokušaji preuzimanja vojne kontrole SAD-a i saveznika nad Hormuškim moreuzom mogli bi završiti neuspjehom, navodi Palestine Chronicle. 

Analitičari povlače paralelu s Galipoljskom kampanjom, kada su savezničke snage precijenile svoje mogućnosti i potcijenile lokalnu odbranu, što je dovelo do dugotrajne i krvave kampanje bez jasnog pobjednika.

Hormuz je danas strateški prolaz s globalnim značajem. Kroz njega prolazi značajan dio svjetske nafte. Upravo ta kombinacija geografske uskoće i ekonomske važnosti čini svaki pokušaj vojne dominacije izuzetno rizičnim.

Analiza naglašava da Iran posjeduje sofisticirane asimetrične sposobnosti (raketne sisteme), brze napadačke čamce, minska polja i koordiniranu pomorsku odbranu, koje mogu u potpunosti neutralizirati prednosti čak i najmodernijih mornarica.

Analiza ističe paradoks sukoba u uskim strateškim prolazima. Tehnološka nadmoć i brojčana prednost ne garantuju uspjeh, dok obrambeni potencijal lokalnih snaga može pretvoriti napad u dugotrajnu i skupu zamku.

Pored vojnog rizika, potencijalni sukob u Hormuzu ima i globalne posljedice.

Poremećaji u transportu nafte mogli bi uzrokovati dodatni rast cijena energenata, destabilizaciju međunarodnih tržišta i širenje regionalne krize.

Historijske lekcije iz Galipolja pokazuju da pokušaj kontrole strateških i uskih prolaza često završava neuspjehom, velikim gubicima i dugotrajnim sukobom.

Hormuz, baš kao i Galipolj prije više od stoljeća, mogao bi postati zamka. Prostor u kojem vojna nadmoć nije dovoljna da osigura pobjedu, a rizici i posljedice sežu daleko izvan lokalnog okvira.

Na kraju analize se sugerira da diplomacija i strateško planiranje moraju imati prioritet.

Pokušaji prisilne kontrole Hormuškog moreuza bez sagledavanja svih rizika mogli bi prerasti u katastrofu, kako za regionalnu sigurnost, tako i za globalnu ekonomiju.