Turski grad Ceyhan, s razvijenom mrežom naftovoda, proširivom lučkom i skladišnom infrastrukturom, mogao bi postati važno središte trgovine naftom i naftnim derivatima u trenutku kada povećani rizici od poremećaja snabdijevanja kroz Hormuški moreuz stvaraju potrebu za alternativnim transportnim pravcima.

Nakon što je turski ministar energetike i prirodnih resursa Alparslan Bayraktar kazao da Turska želi Ceyhan pretvoriti u "svojevrsni Rotterdam", središte za skladištenje, trgovinu i formiranje cijena nafte i naftnih derivata, jer se mediteranska luka sve više posmatra kao mogući alternativni izlaz u okolnostima rizika povezanih sa snabdijevanjem i pomorskim transportom kroz Hormuški moreuz.

Naftovod Baku-Tbilisi-Ceyhan (BTC) predstavlja jedan od glavnih pravaca za dopremanje sirove nafte do morskog terminala u Ceyhanu. Počinje na terminalu Sangachal na obali Kaspijskog mora u Azerbejdžanu, prolazi kroz Gruziju i završava u Turskoj.

Ovim naftovodom trenutno se u prosjeku doprema oko 600.000 barela nafte dnevno u Ceyhan.

Drugi važan pravac je naftovod Irak-Turska, koji počinje na naftnim poljima u i oko Kirkuka na sjeveru Iraka.

Ovaj pravac, od strateškog značaja za irački izvoz nafte, ima postojeći kapacitet transporta od 1,5 miliona barela dnevno.

Nakon poremećaja u snabdijevanju i pomorskom transportu kroz Hormuški moreuz, Irak je počeo intenzivnije koristiti pravac Kirkuk-Ceyhan, a izvoz kirkukške nafte preko Ceyhana obnovljen je u martu.

Tada se očekivalo da će se u Ceyhan transportovati do 250.000 barela dnevno.

Turska i Irak su 1. augusta potpisali i novi jednogodišnji sporazum o nafti, s ciljem efikasnijeg korištenja naftovoda Irak-Turska. Sporazum predviđa protok do 750.000 barela nafte dnevno prema luci Ceyhan.

Kao kapija Turske prema Mediteranu, a potom i svjetskim tržištima, Ceyhan ima potencijal da odigra veću ulogu u regionalnoj trgovini energentima zahvaljujući mreži naftovoda, sigurnosti ključne energetske infrastrukture, operativnim kapacitetima i mogućnosti proširenja.