Radi se o predmetu protiv Stanišića i Franka Simatovića, komandanta Jedinice za specijalne operacije SDB-a, pred Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove (MMKS), nasljednikom Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY).

VEZANI TEKST - Hag: Stanišić i Simatović osuđeni na po 12 godina zatvora

Stanišić i Simatović su u ponovljenom procesu prvostepenom presudom osuđeni 30. juna 2021. na po 12 godina zatvora za zločine počinjene u Bosanskom Šamcu, općini na sjeveru BiH. U prvom procesu, koji je poništen, su bili oslobođeni.

- On je nagovorio Milana Babića (šefa u samoproglašene SAO Krajine u Hrvatskoj) da potpiše mirovni plan, uvjerio Radovana Karadžića (predsjednika samoproglašene Republike Srpske tokom rata) da prestane s bombardiranjem Sarajevskog aerodroma i imao značajno neslaganje sa Slobodanom Miloševićem u vezi Kosova - naveo je Stanišićev advokat Wayne Jordash.

Iznošenja riječi odbrane i tužilaštva planirane za 24. i 25. januar, nakon čega će biti izrečena drugostepena presuda koja se očekuje idućih mjeseci.

Odbrana Stanišića je na početku navela da je on bio isprva optužen da je opremio, obučio i uputio jedinicu u Bosanski Šamac, te njom i komandovao, a da sad Tužilaštvo tvrdi da je "bio statist sa strane koji je jedva učestvovao u tome".

Odbrana navodi da su "najgori zločini počinjeni nekoliko mjeseci kasnije", nakon što je više jedinica poslano u tu općinu.

- Pretresno vijeće je (u prvostepenoj presudi) zaključilo da Stanišić nije upravljao jedinicama za vrijeme same operacije, već da ih je samo prije toga obučio i opremio. Nije zaključeno da je on komandovao ni tim jedinicama niti bilo kime u toj općini - kazao je njegov branitelj Wayne Jordash.

VEZANI TEKST - Slučaj "Stanišić i Simatović": Posljednja prilika za dokazivanje učešća Srbije u ratu u BiH

Odbrana navodi da je Tužilaštvo nakon prvostepene presude, kao što je činilo i ranije u prvom postupku, "reorganiziralo svoje teze".

- Umjesto da ga terete za elemente pomaganja i podržavanja, oni optuženog odjedanput terete za udruženi zločinački poduhvat (UZP). Prednost oslanjanja na UZP je da to osigurava elastičnost optužbe, ali je to na štetu optuženih. Navode da je on bio desna ruka Slobodana Miloševića. Tužilaštvo dodatno tvrdi da je Stanišić znao, mogao i morao znati da će to dovesti do ubistva, deportacije i druga krivična djela - kazao je njegov branitelj.

Naglasio je da tužilaštvo "mora dokazati da optuženi posjeduje elemenat znanja, a ne da je morao ili mogao znati".

- Stanišić nije uopće bio blizu mjesta događaja. Nema dokaza da je komunicirao s počiniteljima - kazao je advokat Jordash, te naveo da Tužilaštvo tereti Stanišića i za zločine u Sanskom Mostu (zapad BiH) i Doboju (sjever BiH), a da nije dokazalo koje su to jedinice počinile.

- Nije dokazalo da su to iste snage, jer one to i nisu bile - naglasio je Stanišićev branitelj.

Odbrana kaže da sudski proces traje duže od 20 godina, te da je "uništio normalan život Stanišića", da se "njegov sin rodio kad je počeo proces, a da će sad diplomirati", te da Stanišić ni ne poznaje sina, jer ne može viđati porodicu, budući da se sa 72 godine nalazi u pritvoru.

VEZANI TEKST - "Skočili smo, a mrtvaci po nama": Svjedok iz "živog štita" u Doboju očekuje osudu Stanišića i Simatovića

Navode i da je ovo u suprotnosti s odlukom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija kojom je osnovan Haški sud.

Mihajlo Bakrač, branitelj Franka Simatovića koji je bio komandant Jedinice za specijalne operacije SDB-a, kazao je da je Simatović u proljeće 1992. bio zamjenik načelnika SDB-a te da nije mogao obavljati neku drugu funkciju, pa tako ni komandovati jedinicama u Bosanskom Šamcu.

Odbrana navodi da je on bio "na najnižoj funkciji" u vrijeme kad je počinjeno djelo za koje je osuđen, odnosno da je bio šef odsjeka SDB-a zadužen za Beograd.

- On je imao višu ekonomsku školu i ni po obrazovanju ni po stručnosti niti po kvalifikacijama nije mogao biti komandant. Nije imao mogućnost samostalnog odlučivanja. Nije bio svjestan da će jedinica počiniti zločin. Jedini odnos je mogao imati isključivo u obavještajnom smislu - kazao je branitelj Franka Simatovića.

Dodao je da odbrana Simatovića prihvaća pravno shvaćanje obrane Stanišića da je "tačno da svijest o riziku nije saznanje o konkretnim zločinima".

- Bosanski Šamac je bio među prvim općinama u kojima je izbio ratni sukob u BiH. U vrijeme kad se grupa obučavala u kampovima još nije buknuo rat ni na jednom mjestu u BiH - kazao je Bakrač.

Odbrana tvrdi da se Simatović ni nakon 1993., godinu nakon što je počinjen zločin za koji je prvostepeno osuđen, ne nalazi na visokom položaju.

- On je bio samo jedan od šest savjetnika koje je načelnik resora u tom trenutku imao - kazao je njegov branitelj.

Žalili se i Tužilaštvo i odbrana

Tužilaštvo je tražilo doživotnu kaznu zatvora, kao i da se Stanišić i Simatović osude i za udruženi zločinački poduhvat, zločine u SAO Krajini i Istočnoj Slavoniji u Hrvatskoj, te Doboju i Sanskom Mostu u BiH, za što su ranije oslobođeni.

Odbrana traži oslobađanje ili alternativno smanjenje kazni.

Graciela Gatti Santana, predsjednica Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (MMKS), predsjedavajuća je sudskog vijeća. Ostale sudije su Lee G. Muthoga, Aminatta Lois Runeni N’gum, Yusuf Aksar i Claudia Hoefer.

Osuđeni prvostepeno u junu 2021. nakon ponavljanja postupka

Stanišić i Simatović su nakon ponovljenog postupka prvostepeno osuđeni 30. juna 2021. na po 12 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja progona, ubistva, deportacije i prisilnog premještanja muslimana i Hrvata iz Bosanskog Šamca u proljeće 1992. godine.

Utvrđeno je da je zločine u toj općini, na sjeveru Bosne i Hercegovine, počinila specijalna jedinica srpskih snaga "Crvene beretke". Tokom izricanja presude Stanišiću i Simatoviću, sud je opisao zločine koji su počinjeni na teritoriji te općine, nakon što su je srpske snage, uključujući i paravojne formacije, zauzele u aprilu 1992.

U prvostepenoj presudi u ponovljenom postupku se navodi kako nije dokazano da su Stanišić i Simatović bili učesnici u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) čiji je cilj bilo trajno i nasilno uklanjanje nesrpskog stanovništva s velikih dijelova teritorija Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

U prvostepenoj presudi se navodi kako je Pretresno vijeće utvrdilo da Tužilaštvo nije dokazalo krivicu Stanišića i Simatovića za zločine u još pet općina u Bosni i Hercegovini, kao i u Hrvatskoj, odnosno Kninskoj Krajini i Istočnoj Slavoniji od 1991. do 1995. godine.

Stanišić i Simatović su, od izručenja Hagu 2003. godine, u više navrata u dugim vremenskim intervalima boravili na privremenoj slobodi u Srbiji.

Postupak protiv Stanišića i Simatovića bio je posljednji u kojem su sudije Mehanizma utvrđivali odgovornost Srbije za ratne zločine u Hrvatskoj i BiH.