Petnaest dana poslije, na istom mjestu uz Čovića i Nikšića bio je i predsjednik SNSD-a Milorad Dodik. Ponovo je potpisivan sporazum gotovo istog naziva, "Smjernice, načela i ciljevi u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti na nivou BiH za razdoblje 2022-2026. godina".

Razlika je između prvog i drugog, kada se gleda naziv, što je u ovom od 15. decembra dodano "na nivou BiH", a u onom od 29. novembra nije precizirano za koji nivo vlasti je sporazum potpisan. 

Ako zanemarimo tu "sitnicu" u samom nazivu, ono što bode oči, samo na prvo čitanje, da se sad ne ide u detalje kako je oko državne i vojne imovine po jedna rečenica ubačena narodski rečeno "preko koljena", a da ništa njima nije riješeno, indikativno je da su iz teksta isparili i NATO i Oružane snage BiH. 

Kako su poručili iz "Osmorke", NATO se podrazumijeva, pa eto ne mora se ni ubacivati u sporazum. Po toj logici podrazumijevaju se i evropske integracije, ali su opet stale u sporazum koji je Dodik prihvatio da potpiše. Ustvari, kako vrijeme odmiče, postaje jasnije da su Čović i Dodik autori oba ova "historijska dokumenta", prvom u prilog ide izmjena Izbornog zakona i Ustava BiH u roku od šest mjeseci, a drugom deblokada projekata HE Buk Bijela, aerodrom Trebinje i gasovod, koji zadiru u pitanja državne imovine i nadležnosti države.  

Nikšić je tako u ime "Osmorke" potpisujući sporazum sa Čovićem i Dodik pristao da se ne izdvaja ni više novca iz budžeta BiH za Oružane snage, da modernizacija koju od naše zemlje očekuje NATO, a što je BiH i prihvatila ulaskom u MAP, ostaje samo mrtvo slovo na papiru. 

Iz "Osmorke", ali i HDZ-a uporno tvrde da NATO ostaje prioritet. Ako je zaista tako, zašto se onda ime ovog vojnog i političkog saveza, kao i atlantske integracije nije moglo naći u sporazumu?