Subota, 16.01.2021.
h

Ko je negator genocida u Srebrenici koji je "šokirao Zapad"?

Ukoliko vam historijski utemeljene činjenice, zasnovane na presudama najrelevantnijih međunarodnih pravosudnih institucija, nisu po volji i u skladu sa pokušajima revidiranja historije, prihvatljive mogu biti, po sistemu "daj šta daš", prikladne teze jednog od nekoliko hiljada vojnih posmatrača koji su boravili u ratu u BiH.

S obzirom na hronični manjak teza kojima se dovodi u pitanje genocid u Srebrenici, zašto ne "iskopati" neke starije i njima, kako su to opisali mediji iz Republike Srpske i Srbije, "šokirati Zapad"? Prisjetili su se negatori genocida te mogućnosti prije nekoliko dana, kada su "otkrili" i kao novu informaciju plasirali sadržaj knjige koju je još prošle godine objavio portugalski general Carlos Martins Branco, a u kojoj tvrdi da se genocid u Srebrenici nije dogodio.

Branco dovodi u pitanje postojanje genocidnih namjera vojnih, paravojnih i policijskih formacija Republike Srpske i susjedne Srbije, pa i sam broj žrtava genocida u Srebrenici. Kao ključni argument za tu tezu koristi podatak da se 3.000 osoba koje su bile proglašene za nestale našlo na spisku birača na izborima održanim u septembru 1996. godine. Relevantnost biračkih spiskova iz 1996. godine, u jeku radova na sekundarnim i tercijarnim masovnim grobnicama u okolini Srebrenice, kao dokaza o ukupnom broju srebreničkih žrtava je suvišno komentirati.

S obzirom da su nadležne institucije utemeljile karakter događaja u Srebrenici, suvišno je komentirati i sadržaj Brancovih teza, ali ćemo nekoliko redova posvetiti kredibilitetu nekadašnjeg vojnog posmatrača Ujedinjenih nacija (UN).

On je, sudeći prema svjedočenju pukovnika Josepha Kingorija, bio tek jedan od oko 700 vojnih posmatrača koji su boravili u i oko Srebrenice. Za razliku od nekoliko stotina svojih kolega, Branco je doveo u pitanje postojanje genocida u Srebrenici, to je pretočio u knjigu, te seriju tekstova koji su objavljivani u medijima i internet stranicama fondacija koje finansiraju negatori genocida, uglavnom oni iz susjedne Srbije.

Koliko su Brancove teze tačne i relevantne, najbolje dokazuje epilog suđenja u kojem ih je odbrana optuženog koristila kao dokaz koji bi trebao ići u korist klijenta kojeg su zastupali. Radi se o procesu koji je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju vođen protiv Vujadina Popovića, načelnika sigurnosti Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske. Popović je, podsjećanja radi, osuđen na kaznu doživotnog zatvora. Proglašen je krivim za genocid, istrebljenje, ubistvo i progon bošnjačkog stanovništva.

Jedan od prvih Brancovih tekstova posvećenih Srebrenici je objavljen još 1998. godine, a ni tada, a pogotovo ne sada, nije "šokirao Zapad". Tekst pod nazivom "Da li je genocid u Srebrenici prevara?" objavljen je na stranici srpske nevladine organizacije iz Toronta "Centar za mir na Balkanu", koja se "istaknula" negiranjem genocida, teorijama zavjera, islamofobijom i promoviranjem srpskih ultranacionalističkih ideja.

Branco je bio i dio skupine "Srebrenica Research Group", koju je predvodio Edward S. Herman, čovjek koji se "proslavio" tezom da je u Srebrenici ubijeno između 500 i 1.000 osoba.

Edward Herman
Edward S. Herman svoj dio budžetskog novca Republike Srpske "opravdao" procjenom o broju žrtava u Srebrenici

Iako su za sebe tvrdili da su samofinansirajuća skupina, utvrđeno je da je "Srebrenica Research Group" finansirala i Vlada Republike Srpske i to sa čak 400.000 KM na godišnjem nivou. Glavni operativac skupine bio je Stefan Karganović, koji je, prema izvještaju MUP-a Republike Srpske, oštetio budžet tog bh. entiteta za 104.680 KM izbjegavanjem plaćanja poreza, a od Vlade Republike Srpske je za svoje projekte o Srebrenici naplatio dva miliona KM.

Stefan Karganović

Stefan Karganović od Vlade Republike Srpske naplatio dva miliona KM

- Od Vlade i Ministarstva finansija sam više puta tražio odgovor na pitanje u koje svrhe je Karganovićeva organizacija potrošila skoro dva miliona maraka i da li je toliko izdvajanje novca, u uslovima krize, bilo opravdano i potrebno, ali sam uvijek nailazio na zid ćutanja – kazao je 2015. godine predsjednik PDP-a Branislav Borenović.

Aktueliziranje oronulih i još odavno oborenih teza, poput Brancovih, u medijima pod kontrolom Milorada Dodika pokušaj je pravdanja budžetskog novca uloženog u razne istraživače, autore i historičare, okupljene u okvire različitih nevladinih organizacija, koji su godinama za ne baš simboličnu naknadu pokušavali negirati nešto što je dokazano i utemeljeno tamo gdje se to trebalo uraditi, a to su Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni sud pravde u Hagu. Na njihovu žalost, to aktueliziranje ne samo da nije "šokiralo Zapad", već je potpuno ogolilo nemušte pokušaje Dodikovog režima.

Faktor pratite putem aplikacija za Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook i Twitter.
Zabranjeno je prenošenje sadržaja bez odobrenja redakcije. Kontaktirajte nas na [email protected].
Najnovije Najčitanije Na vrh