Slučaj prodaje dijela imovine firme Energoinvest-Elektroenergetska oprema, odnosno prijeratnog preduzeća Energoinvest-Rasklopna oprema, sa sjedištem u Istočnom Sarajevu, nije prvi slučaj propale privatizacije, koju je Milorad Dodik spektakularno najavljivao kao "pomoć braće Rusa srpskom narodu".
Zbog nagomilanih dugova ruski investitori, koji su kupili spomenutu Energoinvestovu tvornicu u Lukavici, prinuđeni su prodavati zemljište i industrijske objekte kako bi izmirili dug u visini od tri miliona KM. Među povjeriocima, koji potražuju svoj novac, su banke kod kojih su investitori uzimali kredite zalažući imovinu preduzeća, Porezna uprava RS, ali i radnici kojima nisu isplaćivane plaće i druge naknade.
Ukupna vrijednost ove imovine iznosi više od osam miliona KM, a najniža cijena koja može biti ponuđena je manja od tri miliona KM, što praktično znači da će ova firma biti prodata u bescijenje, samo kako bi se izmirila dugovanja.
Ovo nije i jedini primjer najblaže rečeno sumnjive privatizacije i neostvarenih investicija iz Rusije u RS-u.
Najveća investicija koja je zabilježena, a kojom se Dodik mjesecima poslije hvalio, svakako je kupovina naftne industrije RS-a, u koju spadaju Rafinerija nafte u Bosanskom Brodu, Rafinerije ulja u Modriči i banjalučke firme za distribuciju goriva Petrol.
Ove tri firme su prodate za ukupno 121 milion eura, ili za oko 240 miliona KM. Kupac je ruska firma NefgazInKor. Do danas se govori da iza kupca stoji zapravo ruski naftni div Zarubežnjeft, koji je u 100 postotnom vlasništvu države. Međutim, prema šturim podacima koji su u trenutku kupovine bili dostupni javnosti, Zarubežnjeft je u tom trenutku bio vlasnik samo 40 posto dionica u NefgazInKoru, dok preostalih 60 posto drže tri nepoznata fizička lica.
Prema prvobitnom planu kupac je trebao isplatiti dugovanja koje su imale ove tri kompanije. Međutim, naknadnim zaključcima Vlada RS-a je tu obavezu preuzela na sebe i iz budžeta, tačnije od prihoda ostvarenog prodajom Telekoma RS, isplatila više od 200 miliona maraka.
Kupac je bio obavezan i investirati novac u razvoj naftne industrije. Umjesto toga, novac kojeg su ulagali su knjižili kao kredit koji je odobren rafinerijama u Bosanskom Brodu i Modriči, te Petrolu, tako da su opteretili ove firme novim zaduženjima. Pretpostavlja se i da su krediti, koje je kupac dobio u Rusiji, bili pod povoljnijim uslovima u odnosu na one koje su plasirali u naftnu industriju, tako da su i na kamatnoj razlici ostvarili ekstra profit.
Većina stvari u vezi sa ovom privatizacijom se samo može pretpostavljati, jer Vlada RS-a nikada nije objavila sve detalje ugovora o prodaji. Čak je i sjednica Narodne skupštine RS-a, na kojoj se govorilo o planu privatizacije naftne industrije bila zatvorena za javnost.
Na kraju su "braća Rusi" samo u rafineriji Bosanski Brod stvorili dug koji danas iznosi oko 600 miliona KM. Prema procjenama Siniše Vukelića, vlasnika portala Capital.ba, ukupni gubici natfne industrije u RS-u do sada su narasli na oko dvije milijarde maraka.
Osim toga, umjesto da zapošljavaju, novi vlasnici otpuštaju radnike koje su zatekli. Tako je prošle godine otkaze dobilo 115 radnika, a plan za ovu je da još 96 ljudi ostane bez posla.
Rusi su bili zainteresovani i za ulaganja u druge energetske projekte. Tako je prije četiri godine sklopljen sporazum sa kompanijom Comsar Energy o dva projekta, a to su izgradnja termoelektrane Ugljevik 3, računajući i otvaranje rudnika uglja, tačnije površinskih kopova za potrebe ovog postrojenja, kao i izgradnja hidroelektrane Mrsovo u općini Rudo.
Vrijednost izgradnje TE Ugljevik 3 i tri površinska kopa trebala je iznositi milijardu maraka. Trebala su biti izgrađena dva bloka ukupne snage 600 megavata. Prvi kilovati struje trebali su "poteći" krajem prošle godine. Trenutno stanje je takvo da su utabani pristupni putevi za mehanizaciju na gradilištu, a termoelektrane nema "ni na vidiku".
Ista stvar je i sa HE Mrsovo. Prije tri godine je položen kamen temeljac i to su svi radovi koji su izvršeni do sada na izgradnji ovog postrojenja. Od mještana, koji su bili vlasnici parcela na lokaciji hidroelektrane, oduzeta je zemlja, ali im naknada nikada nije isplaćena. Poljoprivrednici su čak planirali obaviti sjetvu početkom ove godine na svojim "bivšim" parcelama, jer je zemlja propadala neiskorištena.
Milorad Dodik je svojevremeno najavljivao i kako će Rusi izgraditi krak gasovoda Južni tok kroz RS, u dužini od 280 kilometara. Rusija je odustala od ovog gasovoda još 2014. godine, tako da je i ova investicija "slavno" propala.
Vrijedi spomenuti i da, kada je trebalo plasirati voće i povrće proizvedeno u RS-u na rusko tržište, Vlada Rusije je insistirala da certifikate o ispravnosti izdaju državne institucije BiH, tačnije Ured za fitosanitarnu zaštitu BiH.
U ovu grupu "bratskih" investicija može se dodati i privatizacija tvornice glinice Birač iz Zvornika. Većinski vlasnik ove tvornice je postala litvanska UKIO grupa. Iako nije u pitanju ruska kompanija, s obzirom da je Litvanija bila dio SSSR-a, i ova investicija je tretirana kao "bratska pomoć" srpskom narodu.
Od te "bratske" pomoći danas nije ostalo ništa. Uz Birač i Aluminu, koja je registrovana kao firma kćerka, vežu se brojne afere u kojima se spominje izvlačenje novca u Rusiju, pranje novca, porezne utaje i slično. Trenutno Birač postoji samo na papiru, dok je Alumina pred stečajem. Potraživanja UKIO grupe, koja su procijenjena na 40 miliona KM, kupila je firma Pvagord, u vlasništvu Gordana Pavlovića plativši 60.000 KM. Sva dešavanja u vezi sa promjenama vlasništva, dugovanjima i poslovanjem Birača i Alumine skrivena su daleko od očiju javnosti.
Ipak, ono čime se Dodik najviše hvalio je takozvani veliki kredit. Kako je prije nekoliko godina tvrdio, lično je sa predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom dogovorio dobijanje kredita u iznosu između milijardu i milijardu i po maraka. Navodno je sve već bilo dogovoreno. Treba li i spominjati da od tog velikog kredita u RS do sada nije stigla niti jedna marka.
U nedavnom intervjuu za Deutsche Welle tu činjenicu je potvrdio i sam Dodik, kazavši kako je, zbog sankcija EU, Rusija zapala u određene finansijske probleme, tako da nije bila u prilici da isplati taj kredit RS-u. Međutim, dodao je, to pitanje je ovih dana ponovo revitalizirano.
Najnovije
Najčitanije
Na vrh