Grenlandski kitovi su najdugovječniji sisavci na svijetu, mogu živjeti više od 200 godina.

Naučnici sada pokušavaju iskoristiti njihov biološki mehanizam dugovječnosti i primijeniti ga na ljudima kako bi usporili proces starenja.

Grenlandski kit, koji može doživjeti dva stoljeća, ima najduži životni vijek među sisavcima. Međutim, kako ovi 80-tonski divovi uspijevaju živjeti toliko dugo dugo je bilo nejasno.

Sada, kada su istraživači pronašli prve naznake odgovora, već razmatraju načine kako bi isti biološki mehanizam mogli iskoristiti i kod ljudi, piše Guardian, prenosi N1 Slovenija.

Ako bi to uspjelo, otvorile bi se nove mogućnosti za poticanje zdravog starenja te zaštitu organa i tkiva tokom operacija i transplantacija.

- Željeli smo razumjeti mehanizme izuzetne dugovječnosti grenlandskog kita, najdugovječnijeg sisavca na planeti - kaže profesorica Vera Gorbunova, biolog sa Univerziteta Rochester u New Yorku.

- Otkrili smo da bi dio tog mehanizma mogao biti u veoma preciznom i efikasnom popravljanju lomova DNK - objasnila je za Guardian.

Sva živa bića tokom života doživljavaju oštećenja DNK. Stanice pokušavaju popraviti te lomove, ali ti popravci nisu uvijek savršeni. Zbog toga se s godinama nakupljaju mutacije, što povećava rizik od raka i ubrzava starenje jer slabi funkciju stanica i tkiva.

Gorbunova i njen tim otkrili su da su grenlandski kitovi posebno dobri u popravljanju oštećenja kod kojih pucaju obje niti dvostruke spirale DNK. Posljedica toga je znatno manje nakupljenih mutacija. Prema njenim riječima, upravo bi takvi popravci mogli biti ključ dugog života.

U nizu eksperimenata na stanicama grenlandskog kita pokazalo se da je popravak DNK pojačan djelovanjem proteina CIRBP, koji se oslobađa pri izlaganju hladnoći. Grenlandski kitovi cijeli život provode u arktičkim vodama i proizvode i do sto puta više CIRBP-a nego ljudi.

- Ova strategija, koja ne uklanja oštećene stanice nego ih precizno popravlja, mogla bi biti jedan od razloga iznimne dugovječnosti i niske učestalosti raka kod grenlandskih kitova - navodi se u studiji objavljenoj u Natureu.

Tim je potom testirao šta se dešava kada se razina CIRBP-a poveća u ljudskim stanicama. Rezultat: udvostručen broj uspješno popravljenih lomova DNK. Dodatni pokusi na voćnim mušicama pokazali su da više CIRBP-a produžava njihov životni vijek i povećava otpornost na mutacije uzrokovane zračenjem.

Prema pisanju Guardiana, ovi nalazi ukazuju na to da kod ljudi postoji prostor za poboljšanje.

- Nekada se mislilo da se popravak DNK ne može dodatno unaprijediti, da je već optimalan, ali kitovi to rade daleko bolje od nas -  kaže Gorbunova.

Koliko tačno DNK-popravak utiče na dugovječnost grenlandskog kita još nije jasno, ali istraživači već uzgajaju miševe s povišenom razinom CIRBP-a kako bi vidjeli koliko će živjeti. Također žele ispitati imaju li plivači u hladnoj vodi ili oni koji praktikuju hladne tuševe viši nivo ovog proteina i koliko dugo taj efekt traje.

- Moramo otkriti da li je dovoljna kratkotrajna izloženost hladnoći, ali ćemo istražiti i farmakološke načine da postignemo isti učinak - dodala je.

-Jer, neki ljudi jednostavno ne žele uranjati u ledenu vodu - kaže Gorbunova.