Dok se u evropskim zemljama transplantacijama spašavaju hiljade života, u Bosni i Hercegovini pacijenti kojima je potreban novi organ i dalje čekaju bez izvjesnosti kada će dobiti priliku za liječenje. Transplantacije jetre u našoj zemlji ne rade se duže od dvije godine, a na listama čekanja nalazi se oko 230 pacijenata.

Evropski dan darivanja organa, tkiva i ćelija obilježava se od 8. do 10. oktobra pod sloganom "Dijeljenje života".

Dok evropske zemlje bilježe napredak u transplantacijskoj medicini i spašavaju sve veći broj života, Bosna i Hercegovina i dalje je na samom začelju Evrope kada je riječ o darivanju organa i transplantacijama.

U zemljama Vijeća Evrope tokom 2025. godine obavljeno je čak 45.000 transplantacija. S druge strane, u Bosni i Hercegovini u 2026. godini obavljeno je svega 16 transplantacija.

Transplantacije bubrega rade se sporadično, bez kontinuiteta. Umjesto da se zahvati obavljaju redovno, na mjesečnom nivou, dešava se da se dvije transplantacije urade u nekoliko dana, nakon čega slijede mjeseci čekanja.

Posebno je alarmantna situacija s pacijentima kojima je potrebna transplantacija jetre. Ovaj zahvat u Bosni i Hercegovini ne obavlja se duže od dvije godine, zbog čega su pacijenti kojima je neophodno takvo liječenje dovedeni u izuzetno težak položaj.

O stanju transplantacijske medicine u BiH govori i podatak da je u protekle dvije godine u našoj zemlji obavljeno više transplantacija srca nego jetre.

Udruženje dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Federacije BiH, u saradnji s Donorskom mrežom u BiH i uz podršku Federalnog ministarstva zdravstva, od početka godine provodi intenzivnu kampanju "Da za donorstvo – Da za život". Ipak, konkretni pomaci još nisu vidljivi onima kojima su najpotrebniji.

Iako Ministarstvo civilnih poslova BiH već dvije godine radi na približavanju naše zemlje članstvu u Eurotransplantu, oko 230 pacijenata na listama čekanja i dalje svakodnevno iščekuje poziv koji bi im mogao promijeniti ili spasiti život.

Stopa smrtnosti među pacijentima u BiH izrazito je visoka. Svake godine na dijalizi umre oko 400 pacijenata. U zemljama Vijeća Evrope tokom 2025. godine umrlo je 6.626 osoba koje nisu dočekale organ potreban za transplantaciju.

Darivanje organa nesumnjivo je jedan od najvećih činova humanosti. Međutim, o donorstvu je važno govoriti iz obje perspektive – i iz ugla osobe koja daruje organ i iz ugla pacijenta kojem transplantacija može značiti novi život.

Prema navedenim statistikama, vjerovatnoća da ćemo tokom života oboljeti i trebati organ za transplantaciju čak je 20 puta veća od vjerovatnoće da ćemo se naći u situaciji da budemo donori.

Zbog toga je otvoren razgovor o darivanju organa važan za cijelo društvo. O svojoj odluci potrebno je razgovarati s članovima porodice, jasno izraziti svoj stav i razmisliti o tome želimo li, u slučaju najgoreg scenarija, nekome pružiti priliku za život.

Ako je odgovor potvrdan, najvažnije je da s našom odlukom budu upoznati najbliži članovi porodice. Potpisivanje donorske kartice također je važan i simboličan korak u podizanju svijesti o značaju darivanja organa, kažu iz Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Federacije BiH.