Kroz Hematoonkološki odjel Pedijatrijske klinike Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS) godišnje prođe između 50 i 60 djece sa raznim dijagnozama od kojih desetak trebaju transplantaciju koštane srži.

Nisu svi onkološki pacijenti, ima i mališana sa hamtološkim zdravstvenim problemima koje su nemaligne u osnovi, ali ponekad i one zahtijevaju transplantaciju, kaže dr. Lejla Hodžić-Pilav, specijalista pedijatar, subspecijalista pedijatrijske hematoonkologije, šefica Hematoonkološkog odjela na Pedijatrijskoj klinici KCUS-a.

Na ovom Hematološkom odjelu od 2013. do 2018. godine rađena je autologna transplantacija koštane srži (skupljanje vlastitih matičnih ćelija od djeteta koja mu se potom ponovno daju), a onda su pandemija koronavirusa i nedostatak kadra učinili da se ovaj transplantacijski proces obustavi.

- Godine 2013. otvorena je Sterilna jedinice čime su se stvorili uvjeti za autolognu transplantaciju. Od 2013. do 2018. urađene su četiri transplantacije - dvoje djece je živo, a dvoje je nažalost preselilo, što se dešava svugdje u svijetu. Nakon toga sve je stalo. Pandemija koronavirusa doprinijela je da se zaustave transplantacije, neki profesori u međuvremenu su otišli u penziju, a neki su se razboljeli. U fazi smo ponovnog aktiviranja rada. Moramo provjeriti tehničku ispravnost Sterilne jedinice, broj kupatila, bolje adaptirati sobe, provjeriti da li raspolažemo sa svim dostupnim lijekovima, jer džaba nam transplantacija ako nedostaju imunoterapije. Želimo da to bude pripremljeno prema evropskim standardima, vrlo smo zainteresirani, polako se i kadrovski osnažujemo i nadamo se da ćemo u narednih dvije do tri godine ponovo startati sa autolognom transplantacijom koštane srži - ističe Hodžić-Pilav.

Autologna transplantacija daleko je jednostavnija od alogene koja se u našoj zemlji nikako ne radi kod djece.

Svi mališani koji trebaju ovakvu vrstu transplantacije upućuju se u evropske zdravstvene centre, najčešće u Tursku, Italiju, Sloveniju i Hrvatsku.

Alogena transplantacija znači da matične ćelije dolaze od druge osobe, darivatelja. Darivatelj može biti srodni ili nesrodni, a najvažnije je što bolje podudaranje tkivnih obilježja između darivatelja i primatelja.

Prednosti alogene transplantacije su: donirane ćelije nisu zahvaćene istom bolešću kao pacijentove, imunološki sistem darivatelja može pomoći u prepoznavanju i uništavanju preostalih bolesnih ćelija, alogena transplantacija može biti najbolja opcija za neke bolesti koštane srži, leukemije i druge hematološke poremećaje.

Iz Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH nedavno su odgovorili Faktoru da je tokom prošle godine na liječenje u inozemstvo upućeno 38 djece iz većeg bh. entiteta radi alogene transplantacije koštane srži, odnosno liječenja povezanih sa ovim postupkom, za šta je izdvojeno 2.935.794,96 KM.

- Želim da što prije dočekamo taj dan. Međutim, dug je proces i moramo biti svjesni da to nije baš lako. Znam da liječenje u inozemstvu naše djece Federalni zavod košta, jer osim leukemije, i oboljeli od sarkoma (maligni tumori kostiju i mekog tkiva), limfomi, neuroblastomi, aplastične te neke genetski uvjetovane anemije... u sklopu svojih terapijskih modaliteta trebaju i alogenu transplantaciju koštane srži. iskreno bih voljela da našu djecu ne moramo slati vani, da se i alogena transplantacija radi u KCUS-u, jer svaki dan se uvjeravamo koliko je ljepše kad se djeca liječe u svojoj zemlji. Bolest nažalost ne napada samo dijete, nego cijelu porodicu, majke koje postaju "kamen", heroji koje su nam desna ruka, očevi koji se bore da sve finansijski podupru, a braća i sestre koji kod kuće sve trpe na poseban način. Uz sve to kad se dijete uputi na liječenje van BiH, stvari postaju još teže - objašnjava Hodžić-Pilav.

Podsjetila je da BiH još uvijek nema Banku koštane srži.

Ako se ikada i krene sa alogenom transplantacijom, Banka koštane srži je, prema riječima naše sagovornice, nešto što se prvobitno mora riješiti.

- Čini mi se da smo dio Evropske unije davno bismo riješili problem, jer vidimo kako to ide u Hrvatskoj i Sloveniji. Ne znam zaista koji je razlog što BiH još nema Banku koštane srži, to je do viših nivoa vlasti države i entiteta. Mi kao zdravstvene ustanove možemo dati inicijativu i to ćemo uraditi. Ako postoji vizija mislim da to možemo ostvariti. Neka to bude i za 10 godina, ali neka bude po evropskim standardima - naglašava Hodžić-Pilav.

Ističe kako bi Banka koštane srži u velikoj mjeri olakšala i ubrzala postupak transplantacija.

- Da je imamo iz naše banke tražili bismo adekvatnog donora i ne bismo morali čekati da se u zemljama Evropske unije nađe adekvatan srodnik. Ne želim isticati floskule poput - "živimo u kompliciranoj državi" - jeste teško i toga smo svi svjesni. Kad nekad odete u veći centar razočarate se kad vidite kako ljudi rade i koliko se malo troše na neke paramedicinske stvari na koje mi moramo uložiti ogroman napor i vrijeme u borbi za termine, anesteziju, punkcije, lijekove kojih nemamo. Teško jeste, ali se na kraju izborimo sa puno toga, međutim kad vidite kako kolege vani samo napišu i sve ide kao rijeka bude vam teško. No ne predajemo se, želimo ići dalje kako bismo našoj djeci osigurali što bolju zdravstvenu uslugu - kaže Hodžić-Pilav.