Postoje snage u Bosni i Hercegovini, sad to prvi put govorim, jer sam prvi put u to siguran, koje rade po nalogu BIA-e (srbijanska obavještajna agencija), koje rade po nalogu sigurnosnih službi Srbije i pomažu Dodiku u ove dvije materije, izjavio je Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova i predsjednik Naroda i pravde. 

Dvije materije su, kako je rekao Konaković, destabiliziranje Ustavnog suda BiH i OHR-a. 

- Ovih dana se vrlo ozbiljno bavimo analizama da vidimo ko je taj ubačeni element, ko je špijun koji se predstavlja zaštitnikom bh. interesa, a istovremeno zajedno sa Dodikom ljulja i Ustavni sud i OHR. O tome ćemo se sigurno oglašavati u narednom periodu.

Predstavlja se kao pripadnik probosanskog bloka, a radi u interesima države Srbije da destabilizira dvije važne institucije. Ima ih više. Ima ih više starih KOS-ovaca koji su još iz tog sistema i koriste benefite što se nikada sa njima nismo obračunali do kraja, što ih nismo sklonili iz sistema, što imaju utjecaj na donošenje odluka kod predsjednika SDA Bakira Izetbegovića, kod Željka Komšića. To su ljudi iz sistema, u knjigama ozbiljnih ljudi možete naći imena i prezimena. Ja ću ih nabrojati onog trena kad prikupim još dodatnih informacija - izjavio je Konaković za Federalnu TV. 

Bez imalo sarkazma, pohvalno je da se Konaković počeo pozivati na "knjige ozbiljnih ljudi". Za nadati se da je knjige pročitao a ne da su mu drugi prepričavali. 

Neka pitanja se nameću sama po sebi kad se pročita ova Konakovićeva izjava. Za početak, ko su "mi" koji se "ozbiljno bavimo" ovim pitanjem? Mi NiP? Mi Ministarstvo vanjskih poslova? Mi Vijeće ministara? Mi Trojka? Nijedno od navedenih nema ovlasti da se time bavi. 

Time bi se u prvom redu trebala baviti Obavještajno-sigurnosna agencija Bosne i Hercegovine (OSA), policijske i druge sigurnosne strukture. Ako ima nešto što je sporno i štetno po interes države, tu su valjda pravosudne institucije da zasuču rukave. 

Sad se, ilustracije radi, moramo vratiti više od godinu unazad. Jedna od prvih odluka OSA-e nakon što su Trojka, HDZ i SNSD imenovali novo rukovodstvo na čelu sa Almirom Džuvom i Ristom Zarićem, bila je da se dozvoli ulazak u BiH svjedoku odbrane Ratka Madića, Milošu Koviću i Goranu Petronijeviću, Karadžićevom advokatu, a sada Dodikovom pravnom savjetniku u procesu koji se vodi u Sudu BiH.

Petronijević je bio ili je još uvijek predsjednik Upravnog odbora Fonda Ruska humanitarna misija s kojim su vlasti Republike Srpske potpisale Memorandum o saradnji, pisali su ranije mediji. Obojici je u vrijeme direktora OSA-e Osmana Mehmedagića bio zabranjen ulazak u BiH, između ostalog, zbog toga što predstavljaju opasnost po sigurnost BiH. Skidanje mjera zabrane ulaska najavio je ministar sigurnosti Nenad Nešić. Dakle, koalicioni partner Konakovića i Trojke. 

I to nije jedina sporna odluka OSA-e o ukidanju zabrana ulaska u BiH u posljednjih godinu i po, ali je primjer koji ilustrira servilnost aktuelne vlasti spram Beograda pa i ruskih interesa. 

Posljednjih dana je aktuelna priča o navodnim kampovima za obuku u BiH ili u najmanju ruku sigurnosno interesantnim, sumnjivim osobama sa područja Rusije, koje su boravile u entitetu RS. A tu su i famozni dronovi koji nadlijeću objekte Oružanih snaga. Umjesto jasnog objašnjenja javnosti o čemu se tu radi, bh. institucije se, bar što se može zaključiti po javnim istupima zvaničnika, igraju gluhih telefona i nagađanja. Nije ni najmanje maliciozno ako kažemo da je to slika i prilika obavještajno-sigurnosnog sektora kakav se mogao i očekivati nakon što ga je Trojka isporučila Dodiku. 

Ministar vanjskih poslova na trenutke podsjeća na paranoičnog Iliju Čvorovića u "Balkanskom špijunu", ali stvar ipak nije bezazlena. Konaković opoziciji, koja samim tim nije u prilici da odlučuje o bitnim pitanjima u državi, spočitava tobožnju saradnju sa centrima moći i obavještajnim službama u susjedstvu, dok istovremeno već gotovo dvije godine svjedočimo Trojkinoj servilnosti spram interesa Milorada Dodika i njegovog SNSD-a, o čemu svjedoči i primjer imenovanja Riste Zarića u OSA-u a poslije i spomenute odluke te agencije. Tu je općepoznata, bespogovorna saglasnost sa svime što je interes Dragana Čovića i njegovog HDZ-a.  Svjedočimo kolaboraciji aktuelne vlasti sa Beogradom i Zagrebom na štetu interesa BiH, pri čemu su ovi drugi otvoreno priznali da upravljaju procesima u našoj zemlji preko Christiana Schmidta a da je, recimo, Konaković "pridobiveni" i "dobri dečko" koji djeluje u njihovom interesu. 

Kad je Konaković već spomenuo Ustavni sud BiH, NiP-ov doprinos instaliranju HDZ-u bliskog sudije Marina Vukoje u tu instituciju bio je više nego velikodušan.

Konakovićev više puta ponovljeni stav o izbornom zakonodavstvu BiH u saglasnosti je s HDZ-ovim, preciznije onim za koji kreira i za njega lobira zvanični Zagreb na čelu s Andrejem Plenkovićem. 

Majstor zamjene teza, Konaković, sada govori o "ljuljanju" OHR-a premda jedino što se iz dijela probosanskih stranaka, ali i akademskih krugova, pokušava zaljuljati je Schmidtova stolica. Jer, Schmidtovo djelovanje je neprikriveni poraz demokratije, vladavine prava, takozvanih evropskih vrijednosti na koje se tobože i aktuelna vlast zaklinje.

S obzirom na to da je Trojka velikodušno pristala dijeliti vlast, naročito u Federaciji sa HDZ-om, i to posredstvom 24-satne suspenzije Ustava, nije ni čudno da Konaković nastoji poistovijetiti Schmidta i OHR.  Podsjećanja radi, Vlada Hrvatske je transparentno saopćila da pozdravlja takvu Schmidtovu intervenciju u Ustav FBiH i Izborni zakon, pohvalivši se ni manje ni više nego da su u svemu imali svoje prste. 

Navedeno je samo mali dio koji bi mogao ilustrirati da se "ubačeni elementi i špijuni" najbjelodanije vide po tome u čijem interesu rade kada su u prilici da donose odluke. Stoga je i Konakovićeva priča još jedna od onih koje počinju sa "Drž'te lopova..."