Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova, odlučio je protjerati dvojicu predstavnika Srbije iz Bosne i Hercegovine.

Povod je sahrana ratnog zločinca Ratka Mladića u Beogradu, na kojoj su se pojavili pojedini srbijanski zvaničnici i koja je, sasvim očekivano, izazvala burne reakcije u BiH.

Konaković je reagovao tako što je vojnom atašeu Milanu Dulanoviću i savjetniku pri predstavništvu BIA-e Danku Maksimoviću naložio da napuste zemlju u roku od 48 sati.

Samo što je u cijeloj priči ostao jedan zanimljiv detalj. Za Dulanovića se u javnosti pojavila informacija da je još u augustu napustio dužnost i otišao iz BiH. Ako je ta informacija tačna, onda je Konaković praktično protjerao čovjeka koji više nije ni bio ovdje. Teško je pronaći bolju ilustraciju načina na koji se kod nas ozbiljna državna pitanja pretvaraju u politički performans i jeftini populizam. 

Mladićeva sahrana jeste bila razlog za reakciju. Niko normalan ne može ignorisati činjenicu da je čovjek osuđen za genocid i ratne zločine u Beogradu ispraćen uz državne počasti.

BiH ima puno pravo reagovati na veličanje ratnih zločinaca. Pitanje je samo mora li svaka reakcija biti upakovana kao još jedan veliki politički obračun sa Srbijom, a da se pritom sramoti naša država. 

Konaković je ovim potezom ismijao i državu i sebe. Čovjek koji vodi ministartsvo vanjskih poslova mora znati šta mu se događa u avliji. Protjerivati nekoga ko više nije ovdje više liči na jeftini politički performans nego na ozbiljnu državnu odluku.

Konakoviću takav obračun, međutim, očigledno odgovara. Vučić mu je postao zahvalan politički protivnik. Izbori su pred vratima, i Konaković je svjestan toga. Konaković je ovim nastojao otvoriti prostor pred svojim biračima i pokazati odlučnost i predstavi sebe kao čovjeka koji neće popustiti Srbiji.

Posve je jednostavnije napraviti političku priču od sukoba sa Vučićem nego biračima polagati račune za sve ono što se događa u vlastitoj kući. Recimo, Konaković bi javnosti trebao objasniti kako je moguće da ministar vanjskih poslova nije upoznat s tim ko je od stranih diplomata otišao iz BiH, a ko je došao. Ako je jedan od dvojice diplomata još u augustu napustio dužnost, onda je pitanje ko je uopće provjerio podatke prije nego što je Konaković izašao pred javnost.

Ni Vučiću Konaković ne dolazi loše. Naprotiv. Svaka nova - navodna svađa sa Sarajevom Vučiću daje priliku da pred svojom javnošću pokaže kako je Srbija ponovo pod pritiskom i kako se prema njoj vodi neprijateljska politika. Konaković dobija svoje birače, Vučić svoje. Jedan podiže ton u Sarajevu, drugi odgovara iz Beograda. 

Zanimljivo je što ministar Konaković nije uvijek govorio ovim tonom. Stoga valja nam se podsjetiti, kako je ministar Konaković govorio, i to ne tako davno.

Prije nekoliko godina znao je govoriti o regionalnoj saradnji, otvorenim granicama i ekonomskom povezivanju. Kada je 2023. govorio o Otvorenom Balkanu, iznio je i onu svoju tezu o više od pet miliona Bošnjaka muslimana koji bi u takvom prostoru mogli jedni drugima odlaziti na bajram. Tako je govorio ministar Konaković o projektu koji je upravo Vučić godinama zdušno gurao. Projektu čije su ambicije, osim ekonomskih i regionalnih, imale i jasnu političku dimenziju, Konaković je tada dao sasvim drugo značenje. Sveo ga je na više od pet miliona Bošnjaka i jednu sliku -  da bi jedni drugima mogli odlaziti na bajram. Danas isti ministar o Beogradu govori potpuno drugim jezikom.

Onda i ne čudi što ministar koji tada nije vidio širu političku sliku jedne inicijative, čije su posljedice mogle značiti dodatno jačanje utjecaja Srbije u regionu, danas ne zna šta mu se događa unutar vlastitog dvorišta. Ako nije vidio šta stoji iza projekta koji je Vučić godinama gurao, kako očekivati da zna ko mu je otišao iz diplomatskog kora, ko je došao i ko se uopće nalazi u zemlji? 

Konaković u svoj obračun sada uvlači i druge. Od HDZ-a BiH do SDA traži da stanu iza pritiska na SNS i njegovog izbacivanja iz EPP-a.

Poslije toga mu ostaje vrlo zgodna politička pozicija. Sebe može predstaviti kao onoga koji je branio državu, a one koji nisu išli njegovim putem kao ljude koji su popustili.

Za SDA je mjesto u toj priči već poznato - Konaković i njegovi ahbabi opet će pričati kako je SDA nešto izdala.

Ista se priča već godinama vrti oko revizije presude protiv Srbije. Šta god da se dogodi, uvijek se može pronaći razlog da se prst usmjeri prema SDA i kaže da su nešto zakočili, pogriješili ili izdali. Kako god, lahko je predvidjeti scenarij. Konaković će vaziti kako je on otišao najdalje u odbrani države, dok drugi nisu htjeli ili smjeli.