Najnoviji trogodišnji plan koji je usvojila Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, a koji precizira ekonomske i fiskalne smjernice do kraja decenije, na prvi pogled nudi sve ono što strana administracija voli čuti.

Strane u dokumentu su preplavljene terminima poput "zelene tranzicije", "digitalizacije" i "inkluzivnog napretka".

Raskorak između teorije i prakse postao je očigledan nakon što je Federacija BiH odlučila da izbije na međunarodno tržište kapitala.

Izlazak na Londonsku berzu i povlačenje 800 miliona eura komercijalnog duga - što će sa kamatama porezne obveznike koštati blizu dvije milijarde maraka - teško se može podvesti pod ekonomski trijumf. Kada se javne finansije stabilizuju skupim inostranim obveznicama, to obično nije znak snage, već jasan pokazatelj da redovni prihodi od poreza i doprinosa jedva pokrivaju osnovne potrebe sistema.

Ekonomski stručnjaci s pravom upozoravaju na tajming ovog poteza. U zemlji u kojoj se ekonomski potezi povlače sa pogledom na izborni kalendar, svjež priliv deviza služi prvenstveno za održavanje tekuće likvidnosti i osiguranje socijalnog mira.

Krpljenje budžetskih rupa i pumpanje socijalnih davanja u ovom trenutku stvaraju privremeni privid stabilnosti.

Cijena te kratkoročne političke koristi je prebacivanje ogromnog finansijskog tereta na naredne mandate i generacije.

Određeni izvještaji za naredni period jasno identifikuju ozbiljne fiskalne rizike, posebno kada na naplatu dođu obaveze planirane za 2027. i 2028. godinu.

Tada će se prostor za bilo kakve kapitalne investicije drastično smanjiti, jer će vraćanje dugova progutati ogroman dio budžeta.

Iako se svaka vlast formalno pravda pričom da se krediti uzimaju isključivo za autoceste, infrastrukturu i razvoj, javna je tajna da u praksi dobar dio tog novca služi za gašenje tekućih požara.

Novim zaduženjima se zapravo održava glomazna javna potrošnja i finansira administra

Kada ovi računi dospiju na naplatu, građani Federacije BiH će kroz skuplji život i veće namete osjetiti stvarnu cijenu današnjeg optimizma.

Tada će postati potpuno jasno da se moderni "inkluzivni rast" sa vladinih prezentacija u stvarnom životu transformisao u kolektivni dug koji će solidarno vraćati svi porezni obveznici.