Mirsad Duratović kao dijete preživio je tri logora, nakon čega je saznao da su mu ubijeni i otac, brat te brojni drugi članovi porodice.

Pronašao ih je godinama kasnije u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata u Evropi.

Duratović jedan je od osnivača Udruženja logoraša Prijedora i neko ko i danas glasno govori o svemu što se desilo.

Jedan od prvih koji je dobio priznat status civilne žrtve rata u entitetu Republika Srpska (RS), a u razgovoru za N1 ispričao je koliko je danas teško ostvariti to pravo.

- Ljudi koji to promatraju sa strane, nisu ni svjesni kroz šta sve svakodnevno prolaze ljudi koji se pokušavaju izboriti za neko statusno pravo i iznijeti istinu o tome šta se dešavalo u Prijedoru - kaže Duratović i dodaje:

- Ja sam prvi u RS-u, među prvima, koji je dobio priznat status civilne žrtve rata zbog bespravnog zatvaranja u bivšim logorima Omarska, Manjača Trnopolje.

Duratović kaže da otkako je on dobio priznanje statusa civilne žrtve rata, do danas to niko poslije njega nije uspio ostvariti.

- Nakon što sam probio sve barijere koje su bile ispred mene do ostvarivanja tog prava, sistem je podigao dodatno desetine novih barijera i zidova tako da od tog mog priznanja statusa do danas još niko nije uspio to ostvariti. Određena lica iz Prijedora, bivši logoraši, su došli do Vrhovnog suda RS, među njima i najpoznatiji prijedorski logoraš Fikret Aldić, čuveni "čovjek sa žice". On je danas sa svojim predmetom na Vrhovnom sudu RS koji je donio presudu da se predmet vrati na prvobitni postupak - navodi Duratović.

Kaže da se bivši logoraši susreću sa brojnim problemima zbog potrošenog vremena i visokih sudskih troškova.

- Jednostavno, sistem je ovdje uočio "grešku" u zakonu na bespravne, nezakonite, načine pokušava onemogućiti tim ljudima da dobiju taj status. Taj status ovim ljudima ne donosi nikakve benefite osim te satisfakcije da imate priznate od sistema da su postojala bespravna zatvaranja ljudi od bivše vojske i policije RS.

Svi koji su ušli u postupke naplate štete zbog zatvaranja uz logorima, na kraju su dobili odbijenice i naloge da plate sudske troškove u visini od pet-šest hiljada KM. Opet u toj čitavoj priči, ti bivši logoraši koji su krenuli u borbu sa sistemom su ostavljeni sami ovdje da nose to na plećima. Ti ljudi su ostavljeni sami, za njih nema ni države ni međunarodne zajednice.

Ustavni sud je donio određene presude, ali nisu provedene.

- Bile su i presude Ustavnog suda BiH koje su dale osnovu logorašima da ne plaćaju sudske troškove, ali država nije imala snage da to ovdje provede i zato imamo situaciju i dan danas da logoraši dobijaju na vrata dobivaju naloge za plaćanja i da im sudski izvršitelji dolaze na vrata - kaže Duratović.

Duratović je pojasnio kako većina preživjelih žrtava nikada do kraja ne ispriča svoju cijelu priču.

- Nikada nijedna žrtva bilo kog ratnog zločina neće ispričati svoju cijelu priču kada bi napisala desetine knjiga i snimila stotine dokumentarnih filmova. Najveća većina ljudi koji su prošli logore i izgubili članove porodice neće nikada ispričati cijelu priču. Te slike nas iz dana u dan i godine u godinu sve više sustižu. Koliko god se mi pokušavali izmaknuti od te teme, ne može, svi smo mi od krvi i mesa i svi smo ljudi. Bez obzira koliko je god u nama taj strah umro, mi se lagano zamaramo od svega toga ali iza nas će ostati trajna svjedočenja, napisane knjige, intervjui - kazao je.

Generacije koje dolaze imat će "fragmentiranu" sliku o tome šta se dešavalo.

- Generacije koje dolaze će imati neku fragmentiranu sliku o tome šta se dešavalo ovdje, ali i ona je toliko strašna da se može vidjeti kakvi su zločini počinjeni na ovom prostoru. Najbolje o tome govori broj presuda, veliki broj procesa koji su u toku, na 504 lokacije su pronađeni ostaci Prijedorčana. Najveći broj logora, najveći broj protjeranih, najveći broj logoraša - sve to govori o zločinima u Prijedoru - ističe Duratović.

Kaže kako je "davno rekao da se trebaju slušati one koji su rat osjetili direktno na svojoj koži, gledali ga svojim očima, izgubili ono najvrijednije. Slušajte njih, a ne neke druge, pogotovo omladina koja je rođena poslije rata i o tome ništa ne zna. U ratu niko ne dobija, svi smo gubitnici. Jednim dijelom smo krenuli dalje, a dio nas je ostao u tom periodu 1992. godine i mi se od toga nećemo odvojiti dok smo živi. Moramo o tome pričati. Ove bijele trake danas nisu nikakva provokacija niti inat, nego su tu da pošalju poruku o zločinima koji su se desili - kazao je Duratović.