U spomen na žrtve Prijedora i okolnih mjesta, tradicionalnim mimohodom gradskim ulicama te prigodnim programom ispred Centralnog spomen obilježja "Kameni spavač", Pravni fakultet Univerziteta u Zenici nastavio je i ove godine tradiciju obilježavanja Dana bijelih traka.

Organizatori ove manifestacije u tom gradu bili su Katedra za historiju Pravnog fakulteta UNZE-a uz učešće Evropskog udruženja studenata prava Zenica (ELSA Zenica) i Asocijacije studenata Pravnog fakulteta UNZE-a, a pridružili su im se i studenti drugih fakulteta tog univerziteta, građani te osnovci i srednjoškolci Zenice.

- Ne tako davno, 31. maja 1992. godine, krenula je stigmatizacija i simbolizacija žrtava prijedorskog genocida. Zenica ima posebnu dužnost - ima posebnu moralnu odgovornost, jer prva raseljena lica iz Bosne i Hercegovine, koja su ne svojom voljnom, nego bježeći od agresora i genocida, došla u Zenici su upravo bili Prijedorčani. Prijedorčani su utkali svoje kulturne, akademske i druge vrijednosti u sam grad Zenicu. Ovo je minimalno što možemo uraditi da se sjetimo žrtava tog genocida - istakao je u svom obraćanju prof. dr. Ajdin Huseinspahić.

Zločin u Prijedoru, istakao je, prošao je sve faze genocida. Manje je poznato, kazao je, da je svo legalno i legitimno rukovodstvo Općine Prijedor, 17. janaura 1992. "smaknuto i smijenjeno", a proglašena je Srpska općina Prijedor, u okviru Srpske autonomne oblasti Bosanska Krajina.

Druga faza, kazao je, krenula je kroz simbolizaciju, a to su "bijele trake" - 31. maj 1992. godine, kada je naloženo, proglasom preko Radio Prijedora, nesrpskom življu tog grada naloženo da na kuće izvjese bijele čaršafe te bijele trake na nadlaktice. Po uzoru na "žute trake", kojima su u Drugom svjetskom ratu fašisti naložili obilježavanja Jevreja.

- Stigmatizacija je prisutna i danas, kroz negaciju zločina genocida. Nakon klasifikacije i stigmatizacije, i simbolizacije, uslijedila je dehumanizacija, diskriminacija. Nesrbi na području opštine Prijedor vraćani su sa svojih radnih mjesta. I to svi. Od portira do predsjednika Općinskog suda. Do Nusrete Sivac, sutkinje Općinskog suda u Prijedoru, do pravobranioca i načelnika Čehajića (Muhamed-op.a.). Načelnik je ubijen, pravobranilac je ubijen, predsjednik Općinskog suda je ubijen… Farmeri i poljoprivrednici su ubijeni. Nema razlike u tome šta si, ako si protiv fašističke ideologije i za državu BiH - podvukao je Huseinspahić.

Danas, dodao je, proživljavamo posljednju fazu genocida - njegovo poricanje, a koja može biti uvod u novi genocid. Ako zločinci ne shvate i iskreno se pokaju za svoja zlodjela.

Studentica prve godine Pravnog fakulteta UNZE-a Amila Rebihić istakla je kako je vrlo važno obilježavati ovakve historijske trenutke te podizati svijest među ljudima, a pogotovo među mladima.

- Smatram da je jako važno da svaki dan slušamo ovakve stvari i gledamo dokumentarce, da smo upućeni u svaki detalj. Zato što naša prošlost može da definiše i našu budućnost - kazala je Rebihić.  

Današnji skup počeo je intoniranjem državne himne te čitanjem proglasa na Radio Prijedoru, koji je objavljen 31. maja 1992. godine, a koji je pročitao Rade Mutić.

- Građani srpske nacionalnosti, pridružite se svojoj vojsci i policiji u potjeri za ovim ekstremistima. Ostali građani, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, moraju na svoje kuće i stanove izvjesiti bijele zastave i na ruke staviti bijele trake. U protivnom, snosit će teške posljedice. Za Radio Prijedor, 31. maja 1992. godine, Rade Mutić - glasio je proglas koji je najavio golgotu nesrpskog stanovništva te opštine, koji su masovno odvođeni u logore.