- Ukoliko unitarističke i separatističke politike, kroz opstruiranje i neusvajanje nužnih ustavnih i izbornih reformi, dovedu do blokade političkog sistema i izbornog procesa te urušavanja ustavno-pravnog poretka i dezintegracije države, primarni cilj svih članova i tijela HNS BiH bit će zaštita hrvatskih nacionalnih prava i interesa. Kao i mnogo puta do sada, hrvatski narod će i u spomenutim okolnostima, ako do njih dođe, naći prikladne načine i instrumente kako bi, kao slobodan i državotvoran narod, obranio i potvrdio svoj nacionalni i politički subjektivitet, svoju autonomnost i suverenost - navodi se u rezoluciji.

VEZANI TEKST - Alma Čolo: Jesmo li zemlja tri konstitutivna naroda i dva entiteta?

Ništa novoga niti iznenađujućega nije se čulo iz Mostara.

Politički ciljevi HNS-a koji je oformljen 2000. godine kada je na čelu HDZ-a BiH i ove "privatne udruge" bio Ante Jelavić, pa danas do Dragana Čovića nisu se izmijenili ni za milimetar.

Ključni cilj je Izborni zakon izmijenjen isključivo po mjeri ove stranke, a ne Izborni zakon koji bi uistinu bio u službi zaštite prava hrvatskog naroda u cjelini.

Ono što je tražio prije dvije decenije Jelavić, a danas to traži i Čović u što se intenzivno uključio i službeni Zagreb, nije u skladu sa standardima Evropske unije, iako se predsjednik HDZ-a uporno nameće kao jedini i istinski "nositelj europskih vrijednosti" u Bosni Hercegovini.

Osnivačka sjednica HNS-a održana je 2000. godine. Tada je usvojena Deklaracija o pravima i položaju hrvatskog naroda u BiH. Godinu poslije, na trećem zasjedanju HNS-a donesena je odluka o uspostavi "Hrvatske samouprave".

Odlukom tadašnjeg visokog predstavnika Wolfganga Petritscha Ante Jelavić je smijenjen s funkcije člana Predsjedništva BiH i predsjednika HDZ-a BiH.

U obrazloženju je navedeno da je Jelavić predvodio donošenje političkih odluka s ciljem osnivanja hrvatske federalne jedinice u BiH, kojim je ugroženo ustavno uređenje Federacije BiH i države Bosne i Hercegovine. Ovom odlukom, Jelaviću je bila zabranjena svaka politička i javna djelatnost u BiH, a kasnije ju je ukinio Valentin Inzko.

"Hrvatska samouprava" ugašena je SFOR-ovim tenkovima. Jelavić je tri godine nakon smjene uhapšen zbog postojanja tajnih računa HDZ-a BiH i HVO-a u Hercegovačkoj banci. Sud BiH 2005. nepravosnažno ga je osudio na 10 godina zatvora, ali je on nakon toga pobjegao u Hrvatsku gdje i danas živi slobodno.

Sve do 2011. godine HNS je bio "udruga u pričuvi", kada je njen rad, zbog ličnih ciljeva, obnovio Čović.

U posljednjoj deceniji HNS je usvojio nekoliko deklaracija i rezolucija, manje više istog sadržaja, a koje su išle i idu isključivo u prilog Čovićevoj politici "legitimnog predstavljanja" i ozvaničenja trećeg entiteta, gdje on i HDZ, odnosno HNS odlučuju ko je pravi Hrvat i izdaju certifikat.

Indikativno je da je u Rezoluciji HNS-a od 4. juna naglašeno da "Hrvatski narodni sabor BiH ostaje u stalnom zasjedanju dok se ne realiziraju stavovi definirani u ovoj Rezoluciji". Ovakav zaključak upućuje samo na jedno, a to je politički pritisak prvenstveno na SDA, da ono što nudi Čović mora biti prihvaćeno po principu uzmi ili ostavi.