Nadalje, ona pita da li je "legitimno predstavljanje hrvatskog naroda" uvjet bez kojeg se ne može?

- I ako bi on bio ispunjen bi li bilo volje da se konačno ukine diskriminacija prema onima kojima je uskraćeno biračko pravo. Zašto su neke pozicije rezervirane isključivo za Bošnjake, Srbe, Hrvate? Je li to proporcionalno legitimnom cilju koji se želio postići. Odgovori postoje, ali neki ne žele da ih čuju. Pogotovo ne oni koji trebaju da promijene Ustav BiH - kaže Čolo. 

VEZANI TEKST - Potrošeno pet sati: Nije usvojen Poslovnik o radu Interresorne radne grupe

Iz Preambule Ustava BiH, navodi ona, koja prema stanovištu Ustavnog suda BiH predstavlja sastavni dio Ustava BiH Bošnjaci, Hrvati i Srbi kao konstitutivni narodi, zajedno sa drugima i građani Bosne i Hercegovine određuju Ustav kako slijedi.

- To znači da ovo nije zemlja samo konstitutivnih naroda i isključivih privilegija za te narode. Ovo je zemlja i Ostalih, onih koji pripadaju nacionalnim manjinama, onih koji ne žele da se izjasne kao pripadnici konstitutivnih naroda, onih koji potiču iz miješanih brakova i nose korijene i jednog i drugog i trećeg konstitutivnog naroda, onih koji žele da su samo Bosanci i Hercegovci, onih koji žele da su samo građani svoje zemlje... Imaju li oni prava da se kandiduju za ključne pozicije u ovoj zemlji. Mogu li biti kandidati za članove Predsjedništva, Doma naroda, funkcije predsjednika i potpredsjednika entiteta... Ne mogu, jer su to pozicije po Ustavu rezervirane za Bošnjake, Hrvate, Srbe.

Alma Čolo

- Evropski sud za ljudska prava u presudi "Sejdić i Finci" protiv Bosne i Hercegovine je utvrdio da ustavne odredbe koje čine aplikante nepodobnim da se kandiduju na izborima za Predsjedništvo se moraju smatrati diskriminatornim i predstavljaju povredu Protokola 12. uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima (paragraf 56.). U presudi "Zornić protiv Bosne i Hercegovine" Sud podsjeća na svoj zaključak iz prethodne presude da ustavne odredbe koje onemogućavaju kandidiranje aplikanata na izborima za Dom naroda i Predsjedništvo BiH predstavljaju diskriminatorno različito postupanje suprotno članu 14. u vezi sa članom 3. Protokola 1. i članu 1. Protokola 12. uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima. Sud naglašava da je nalaz o povredi u ovom predmetu direktna posljedica propusta vlasti tužene države da uvedu mjere kako bi se povinovale presudi u predmetu Sejdić i Finci (paragraf 40.).

- Dalje u presudi "Sejdić i Finci", Sud je primijetio da je u vrijeme kada su donesene sporne ustavne odredbe na terenu došlo do vrlo krhkog primirja, te da je cilj tih odredbi bio da se zaustavi brutalni sukob obilježen genocidom i "etničkim čišćenjem". Priroda tog sukoba bila je takva da je bilo neophodno pristati na "konstitutivne narode" kako bi se osigurao mir. Međutim sada, više od osamnaest godina nakon završetka tragičnog sukoba, ne može postojati bilo kakav razlog za održavanje na snazi spornih ustavnih odredbi. Sud očekuje da će se bez daljeg odgađanja uspostaviti demokratsko uređenje. S obzirom na potrebu da se osigura stvarna politička demokratija, Sud smatra da je došlo vrijeme za politički sistem koji će svakom građaninu Bosne i Hercegovine osigurati pravo da se kandidira na izborima za Predsjedništvo i Dom naroda Bosne i Hercegovine, bez diskriminacije po osnovu etničke pripadnosti i bez davanja posebnih prava konstitutivnim narodima uz isključivanje manjina ili građana Bosne i Hercegovine (paragraf 43. u presudi "Zornić protiv Bosne i Hercegovine" iz 2014. godine).

- Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu ocjene ustavnosti Izbornog zakona BiH po zahtjevu Bože Ljubića odnosi se na Dom naroda Federacije BiH, a ne na Predsjedništvo BiH ili državni Dom naroda (U 23/14). Podnosilac zahtjeva je tvrdio da odredbe Izbornog zakona BiH koje se odnose na izbor Doma naroda Federacije BiH nisu u skladu sa članom I/2. Ustava BiH po kojem je Bosna i Hercegovina demokratska država koja funkcioniše u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora., te istakao da norma propisana navedenim članom predviđa da postoji zakon koji regulira određenu oblast, kao i da je taj zakon u skladu s najvišim standardima osnovnih ljudskih prava i sloboda u demokratskom društvu. Stoga, taj zakon mora biti u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, ali i u skladu sa ustavima entiteta s obzirom na složenu strukturu Bosne i Hercegovine (paragraf 8.).

VEZANI TEKST - Radna grupa za izmjenu Izbornog zakona "zakuhala" zbog SNSD-a i HDZ-a: Je li upitan nastavak rada

Ustavni sud je utvrdio da odredba Izbornog zakona koja je glasila: "Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakom kantonu" nije u skladu sa članom I/2. Ustava BiH. U daljem obrazlaganju Odluke Ustavnog suda BiH navedeno je: Ustav Federacije je predvidio obavezu popunjavanja delegata iz svih kantona najmanje jednim pripadnikom svih konstitutivnih naroda, ali pod uvjetom da ima pripadnika tog konstitutivnog naroda u tom zakonodavnom tijelu, što znači da Ustav Federacije ne "traži" obavezu popunjavanja Doma naroda iz kantona koji nema pripadnika određenog konstitutivnog naroda u određenom zakonodavnom tijelu tog kantona. Ustavni sud uočava da navedeno znači da se radi o uvjetnoj opciji, a ne o apsolutnoj odrednici (paragraf 43.). Ova odluka se ne zove odluka o legitimnom predstavljanju, niti postoje odluke Ustavnog suda BiH sa takvim nazivom. Ne postoji obaveza usklađivanja Izbornog zakona BiH u dijelu izbora Predsjedništva BiH i državnog Doma naroda sa ovom odlukom.

- U postupku reforme izbornog zakonodavstva Parlamentarna skupština BiH ima pozitivnu obavezu da u skladu sa presudama Evropskog suda za ljudska prava i izmjeni Ustav BiH i ukloni diskriminirajuće odredbe koje sprečavaju kandidovanje za određene pozicije. Saglasno izmjenjenim odredbama Ustava treba izmjeniti i pojedine odredbe Izbornog zakona. To je obaveza koja proizilazi iz mnogih rezolucija Vijeća Evrope, to je postprijemna obaveza Bosne i Hercegovine od 2002. godine kada je primljena u Vijeće Evrope i kada je omogućeno našim građanima da zaštitu ljudskih prava potraže pred Evropskim sudom za ljudska prava. Ali šta znači presuda Suda u Strazburu za onoga ko je podnio apelaciju, dobio odluku u svoju korist, a država ne želi da je ispoštuje. Država nije fikcija. Država su u ovom slučaju 57 zastupnika i delegata Parlamentarne skupštine BiH koji moraju preuzeti odgovornost. Država su zastupnici koje je izabrao ovaj narod da bi u njihovo ime donosili zakone.

Smije li nedostatak političke volje biti izgovor za nepostupanje? Ni u kom slučaju ne smije! Zastupnici i delegati su položili zakletvu da će se pridržavati Ustava i zakona. Evropska konvencija o ljudskim pravima je sastavni dio našeg Ustava i ima prednost nad svakim drugim pravom, a Sud u Strazburu je sudski mehanizam Konvencije - zaključuje Čolo. 

U srijedu 9. juna Interresorna radna grupa održat će petu sjednicu. Na dnevnom redu naći će se razmatranje prijedloga izmjena/dopuna Poslovnika Interresorne radne grupe; Razmatranje prijedloga izmjena i dopuna Izbornog zakona Bosne i Hercegovine - Poglavlje 1. Osnovne odredbe i Poglavlje 2. Tijela za provođenje izbora; Razmatranje Izbornog zakona Bosne i Hercegovine - Poglavlje 3. Birački spisak i Poglavlje 4. Ovjera i kandidiranje za izbore;

Članovima Interresorne radne grupe obratit će se i predstavnici Transparency Internationala Bosne i Hercegovine.