Dijagnostička radiologija jedna je od grana medicine koja se prvenstveno bavi otkrivanjem i dijagnosticiranjem bolesti u ranoj fazi s ciljem adekvatnog i potpunog izlječenja.

Služi i za stejdžing (određivanje stadija bolesti) te praćenje već dijagnosticiranih oboljenja kako bi se dala pravovremena terapija.

Osim navedenog, dijagnostička radiologija ima za cilj i dijagnosticiranje akutnih povreda (povrede nastale u saobraćajnim nesrećama, povrede glave prilikom pada...) kako bi se pravovremeno reagiralo i tako spasio život pacijenta.

U posljednje vrijeme klinička medicina sve više se oslanja na radiologiju kako bi joj pružila potrebne odgovore u korist pacijenta.

Najčešće dijagnostičke pretrage u radiologiji su: ultrazvuk, rendgen, mamografija, CT ili kompjuterizovana tomografija i magnetna rezonanca.

Najviše upotrebljavana metoda, prema riječima mr. sci. dr. Une Delić, specijaliste radiologa u Centru za dojku u Sarajevu, je ultrazvuk koji je danas lako dostupan svima, nije skup, nema štetnih djelovanja i može se ponavljati od trudnoće pa nadalje.

- U mnogim situacijama ultrazvuk predstavlja prvu stepenicu dijagnostike bolova u abdomenu, stanja krvnih sudova, kod pregleda dojki, štitne žlijezde... - dodaje Delić.

Magnetna rezonanca je najdetaljniji stepen dijagnostike i može se raditi posebno za svaki dio tijela u slučajevima kada to CT ne može uraditi.

- Primjera radi, kod analize mekih tkiva i mozga magnetna rezonanca je kraljica dijagnostike i na nju upućuje ljekar specijalista - navodi Delić.

Ono što treba istaći jeste da ultrazvuk i magnetna rezonanca nemaju nikakve izvore zračenja. Kako kaže Delić, ove dvije metode potpuno su sigurne i za ponavljanje više puta.

- Najbolji primjer toga je da se obje metode mogu raditi u trudnoći. Mana kod magnetne rezonance je što se radi o skupom pregledu koji duže traje od ostalih (u prosjeku skoro pola sata) i koji zbog toga, ali i dugih listi čekanja, zbog malog broja mašina, nije tako dostupna našim pacijentima - objašnjava Delić.

Što se tiče metoda koje koriste rentgensko (jonizirajuće) zračenje, za sve one koji su u dilemi da li su se kod takvih pregleda ozračili više od dozvoljenog i time ugrozili svoje zdravlje, vrlo je važno, napominje Delić, znati kako je ono kanalisano, odnosno vrlo kontrolisano.

- Neću ja tek tako nekoga poslati na rentgen ili CT, jer jonizirajuće zračenje svakom ljekaru bi trebalo služiti kako bi pacijentu omogućio bolju dijagnostiku, a samim tim terapiju i liječenje određenog oboljenja. Moderne mašine rade na principu da se tačno zna koja količina zračenja se primi u toku jednog pregleda. Naravno, da ljekar specijalista, koji upućuje na dijagnostiku CT-a, uvijek vodi računa o benefitu, odnosno da li je za pacijenta bolje da uradi ili ne uradi pregled - ističe Delić.

Kao primjer iz prakse navodi mamografiju i naglašava da kod pacijentica postoji veliki strah od takve vrste pregleda.

- Po internetu i forumima priča se o zračenju, a da većina ljudi ne zna ni osnovne stvari vezane za to. "Mamografija uzrokuje karcinom", "velike su količine zračenja tokom pregleda", "oni nas zrače", "Švicarska i Švedska su zabranile mamografiju..." To gotovo svakodnevno čujem. No ono što svi trebaju znati, a što se zasniva na naučnim, medicinskim istraživanjima, jeste da mamografija ne uzrokuje karcinom, nego omogućava vrlo ranu dijagnostiku malignog oboljenja koje još nije palpabilan (rak koji se može napipati pod prstima) i ne daje simptome.

Ne samo da ga spašava, nego omogućava osobi i kvalitetan život, a da ne govorim o uštedama u liječenju. Ima jedno slikovito objašnjenje koje to najbolje prikazuje, a glasi da se osoba više ozrači tokom leta od Amerike do Evrope nego tokom mamografskog pregleda - kaže Delić.

Činjenica je da iz godine u godinu drastično raste broj pacijenata koji se upućuju na radiološku dijagnostiku.

Prvi je razlog što se povećava broj malignih oboljenja, ali i zbog toga što su se, kako ističe Delić, ljekari u svijetu pa i u BiH, ulijenili u svom poslu.

- Puno je lakše pacijenta poslati na CT nego mu se više posvetiti. Prije nekoliko godina imala sam primjer u porodici. Dijete je palo na skijanju i dobilo potres mozga. Ljekari iz Klinike urgentne medicine (KUM) u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS) uputili su da se uradi CT glave, odbila sam na svoju ruku zato što sam ljekar i znam pratiti simptome. Smatrala sam da nije potrebno i bila u pravu. Hoću da kažem da postoji zloupotreba radiologije najčešće u klinikama i odjelima urgentne medicine gdje se u kratkom vremenu sliva veliki broj pacijenata. Međutim, mora se znati kad je pregled potreban, jer radiologija nije otići frizeru... Kod nas vlada takav apsurd da ljudi sami sebi daju indikacije da idu na CT ili magnetnu rezonancu - zaključuje Delić.