Sve više općina u Federaciji Bosne i Hercegovine dobija status grada.

Najnoviji primjer su Sanski Most, Velika Kladuša i Kiseljak.

Vlada FBiH je 20. oktobra, na prijedlog Federalnog ministarstva pravde, utvrdila prijedloge zakona o uspostavljanju ova tri grada, koji će biti upućeni u dalju parlamentarnu proceduru po skraćenom postupku.

Kako je saopćeno iz Vlade FBiH, u razlozima za donošenje zakona, između ostalog, istaknuti su kulturno-historijsko i prirodno naslijeđe ovih lokalnih zajednica. Predloženim zakonima uređuju se njihova teritorija, svojstvo, organi vlasti, način izbora gradskog vijeća i gradonačelnika, donošenje statuta i druga pitanja važna za funkcioniranje gradova.

Ipak, postavlja se pitanje šta se zaista mijenja kada općina dobije status grada, koji su uvjeti za to i da li takva promjena lokalnim zajednicama donosi više novca.

Uvjeti za uspostavljanje statusa grada propisani su članom 5. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji BiH.

Prema ovom zakonu, grad je jedinica lokalne samouprave koja predstavlja urbanu i infrastrukturnu cjelinu povezanu svakodnevnim potrebama stanovništva.

Status grada može se dobiti na osnovu nekoliko kriterija.

Prvi je da općina ima najmanje 30.000 stanovnika, odnosno da u njenom gradskom središtu, kao zaokruženom urbanom području, živi najmanje 10.000 stanovnika.

Drugi kriterij odnosi se na općine koje su sjedišta kantona, dok se treći odnosi na općine od posebnog historijskog i kulturnog značaja, koje mogu dobiti status grada i ako ne ispunjavaju navedene demografske uvjete.

Grad može nastati i sporazumom o udruživanju dvije ili više općina, nakon čega se uspostavlja federalnim zakonom. Međutim, ispunjavanje kriterija ne znači da općina automatski postaje grad. Za to je potrebno donijeti odgovarajući zakon u Parlamentu FBiH.

U slučaju Sanskog Mosta, Velike Kladuše i Kiseljaka, Vlada FBiH je kao predlagač zakona navela, između ostalog, njihovo kulturno-historijsko i prirodno naslijeđe, a konačna odluka o uspostavljanju gradova bit će donesena u parlamentarnoj proceduri.

Najvidljivija promjena odnosi se na naziv i organizaciju lokalnih institucija. Umjesto općinskog vijeća, grad dobija gradsko vijeće, a umjesto načelnika funkciju gradonačelnika.

Zakonom o uspostavljanju grada uređuju se i teritorija, organizacija organa vlasti, donošenje statuta i druga pitanja potrebna za funkcioniranje nove jedinice lokalne samouprave.

To, međutim, ne znači da grad automatski dobija veće nadležnosti od općine.

U Federaciji BiH primjenjuje se monotipski model lokalne samouprave, što znači da gradovi i općine u osnovi imaju iste nadležnosti.

Sam status grada ne donosi automatski nove ovlasti u oblastima poput obrazovanja, komunalnih poslova ili lokalnog razvoja, jer one zavise od važećih zakona i raspodjele nadležnosti između različitih nivoa vlasti.

Drugim riječima, promjena statusa prije svega donosi institucionalne i organizacijske promjene, dok stvarni efekti na razvoj lokalne zajednice zavise od toga kako lokalna vlast koristi postojeće nadležnosti, budžetska sredstva i mogućnosti za realizaciju projekata.

Jedno od važnih pitanja jeste da li proglašenje grada znači i više novca iz budžeta Federacije BiH ili kantona. Status grada sam po sebi ne garantuje veće budžetske prihode niti automatski veće transfere s viših nivoa vlasti.

Raspodjela javnih prihoda uređuje se posebnim propisima i zavisi od zakonskih kriterija, a ne samo od toga da li je neka lokalna zajednica grad ili općina.

Ipak, status grada može imati određene praktične prednosti. Predstavnici Saveza općina i gradova FBiH ranije su ukazivali na mogućnost boljeg pristupa pojedinim fondovima Evropske unije, što može biti značajno za lokalne zajednice koje pripremaju razvojne projekte.

Takva mogućnost, međutim, nije isto što i garantovano finansiranje. Za dobijanje sredstava i dalje su važni kvalitet projekata, ispunjavanje uvjeta konkursa i sposobnost lokalne administracije da pripremi i realizira planirane aktivnosti.

Zato se stvarni efekti dobijanja statusa grada ne mogu mjeriti samo nazivom institucija. Za građane će biti važnije da li će lokalna vlast uspjeti osigurati bolju infrastrukturu, kvalitetnije komunalne usluge, nova radna mjesta i više razvojnih projekata.

Prema podacima objavljenim u septembru 2025. godine, status grada u Federaciji BiH imale su 23 lokalne zajednice.

To su Sarajevo, Mostar, Tuzla, Zenica, Bihać, Cazin, Goražde, Gračanica, Gradačac, Livno, Ljubuški, Široki Brijeg, Visoko, Živinice, Srebrenik, Čapljina, Stolac, Orašje, Bosanska Krupa, Konjic, Lukavac, Zavidovići i Novi Travnik.

U Federaciji BiH ukupno je 79 jedinica lokalne samouprave, uključujući gradove i općine.

Prema navedenom broju od 23 grada, preostaje 56 općina.

Ako Parlament FBiH usvoji zakone o uspostavljanju gradova Sanski Most, Velika Kladuša i Kiseljak, broj gradova povećat će se na 26, a broj općina smanjiti na 53.

Time će se nastaviti trend promjene statusa lokalnih zajednica u Federaciji BiH, ali ostaje pitanje hoće li se formalne promjene odraziti i na konkretnije razvojne koristi za njihove stanovnike.

No dok jedne općine dobijaju status grada, u drugim građani s pravom postavljaju pitanje po kojim se kriterijima taj status dodjeljuje i zašto njihove sredine ne zaslužuju isti tretman.

Sve je više onih koji smatraju da su pojedine općine, po svojoj razvijenosti, značaju i potencijalu, odavno zaslužile status grada, dok istovremeno izražavaju nezadovoljstvo zbog odluka da taj status dobiju neke druge općine.