Milorad Dodik i Dragan Čović unutrašnji mir i stabilnost, poštovanje Ustava te evropske integracije označili su kao jasne ciljeve svoje politike. 

Reklo bi se, na prvu, zanimljivo. Pogotovo kada to izjavi Dodik, politička persona koja začas podgrije atmosferu i stvori ambijent koji može voditi narušavanju mira i stabilnosti.

Nije rijetkost ni da promijeni ćurak kada su u pitanju evropske integracije, pa briselsku birokratiju optuži za nerad i politički haos u BiH.

Čović i Dodik su na vlasti već ozbiljan vremenski period. U sretnijim, demokratskim i uređenim društvima mir se nekako podrazumijeva i ne navodi kao poseban cilj politike.

Kod nas je, očigledno, situacija drugačija.

To bi moglo upućivati i na nešto drugo da kada neko toliko naglašava mir, nameće se pitanje znači li to da bi ga mogao ugroziti ako ne dobije ono što želi, odnosno ako se ne ispune njegovi uvjeti za formiranje vlasti.

Dodik ne želi da se Srbima bilo šta nameće jer bi se, u suprotnom, na sva zvona govorilo o kršenju njihovih prava i narušavanju unutrašnjeg mira.

A onda Staša Košarac (SNSD) izađe i kaže da će se Dodik odlučiti kada će biti formirano Vijeće ministara. Nije li neobično da o formiranju državne vlasti odlučuje politička persona koja je pravosnažno osuđena?

Slično je i s HDZ-om, koji kao uvjet za formiranje vlasti postavlja izmjene Izbornog zakona.

Zašto bi izmjene Izbornog zakona po Čovićevim željama imale prednost nad izvršavanjem relevantnih presuda Evropskog suda za ljudska prava, kojima se traže promjene diskriminatornih odredbi izbornog i ustavnog sistema BiH? Riječ je, između ostalog, o presudama u predmetima Sejdić i Finci, Zornić, Pilav, Šlaku i Pudarić.

Njihova priča o miru, Ustavu i evropskim integracijama, čini se, služi kao alat za ostvarivanje političkih ciljeva.

Ako toliko potenciraju mir, znači li to da bi ga ugrozili kada ne bi dobili ono što žele?

A šta je s Bošnjacima? Šta bi se dogodilo kada bi i oni zategnuli i postavili svoje uvjete za formiranje vlasti?

Bi li se na njihove zahtjeve gledalo kao na legitimnu političku poziciju ili bi se odmah govorilo o blokadama i ugrožavanju stabilnosti?