Rediteljski mag Aleš Kurt za vjernu publiku pripremio je novu teatarsku poslasticu "Doviđenja" čija premijera je zakazana za večeras sa početkom u 20 sati na sceni Pozorišta mladih Sarajevo. 

Prva repriza zakazana je dan poslije na istom mjestu i u isto vrijeme.

O čemu govori predstava "Doviđenja" ko je autor interesantnog plakata, je li u pitanju komedija ili drama, Kurt je odgovorio u intervjuu za Faktor. 

- Plakat je posveta stripovima iz pedestih i šezdesetih godina, koji su slavili inter-galaktičke junake kao što je Flash Gordon. Naša predstava nije komedija, već drama. Emotivna i ogoljena. Rekao bi da se može okarakterisati kao druga strana otkrivanja svemira.

- Govori o dvoje roditelja čija djeca su dobila posao na Marsu i sele se tamo vjerovatno zauvijek. Priča govori o gubitku djece, i o gubitku ove naše planete, koja postaje nemoguća za živjeti. Komad sugerira da možemo uraditi neke stvari puno bolje, da ne smijemo odustati. Nema predavanja. Bolji život na planeti zemlji je sigurno moguć, samo se trebamo više potruditi. 

Kroz priču o odlasku i potrazi za boljim životom, predstava "Doviđenja" nastoji podići svijesto sveprisutnim problemima migracija i klimatskih promjena koji oblikuju našu svakodnevicu i utječu na generacije koje dolaze. 

Kroz inovativnu postavku i emotivno nabijenu priču, projekt ima potencijal, ne samo da privuče publiku, već i da pokrene šire diskusije o budućnosti mladih i održivosti naše planete.

Belma Lizde Kurt glumi majku, Elvis Jahić glumi oca. Kad vidite predstavu shvatit ćete odmah da su mi trebali vrhunski glumci. Sve se dešava na metar od publike i svaka emocija, svaka promjena u disanju se osjeti.

Tu je Edna Slipčević koja je uradila scenografiju, Belma Lizde Kurt kostim, muziku sam ja birao, Sanja Kulenović je kreirala plakat koji se svima sviđa. Tu su kao producenti Intermezzo i Pozorište mladih Sarajevo koji su stvorili sve uslove da se ovo desi. Ne smijemo zaboraviti Mirsada Tuku, koji je bio u prvoj postavi ove predstave, na žalost razbolio se i preminuo. Ovu izvedbu posvećujemo njemu koji je bio divan čovjek i glumac.

- Ovo je drugačija predstava nego što ja to inače radim. Intimnija i direktnija. Unutarnji monolog dvoje ljudi koji proživljavaju gubitak. Trudio sam se da što manje budem između njih i publike.

- Nisam pogledao sve predstave. Od onih koje sam pogledao preferiram one koje se bave ekologijom. Predstave koje ne skrivaju aktivizam. Smatram sve više da teatar mora da bude dio borbe za bolju budućnost. Forma mi nije u prvom planu. Teško mi je gledati nešto što me se ne tiče.