Nakon što je proslavljeni bh. glumac, Emir Hadžihafizbegović, u svom javnom gostovanju na jednoj hrvatskoj televiziji, pročitao pjesmu "Moja Domovina", život njene autorice, Aleksandre Mrakić (16) iz Bosanske Gradiške, u potpunosti se promijenio.

Potvrdila nam je to Aleksandra sa kojom smo se družili u Sarajevu, gdje boravi posljednjih nekoliko dana kao gošća teatarskog festivala "Dani Jurislava Korenića".

- Dobila sam poziv od gospodina Hadžihafizbegovića i došla sam. Nikada ranije nisam bila u Sarajevu i oduševljena sam. Posebno jer sam imala priliku da upoznam glumce uz koje sam odrastala, a većina njih, zapravo su dio ansambla Kamernog teatra 55. Nevjerovatno je bilo rukovati se sa njima, a posebno me iznenadilo jer su oni tražili da se slikaju sa mnom- kazala je Aleksandra.

Drugi je razred srednje Tehničke škole – smjer Poslovno- pravni tehničari, u spisateljske vode uplovila je kao osmogodišnjakinja, u drugom razredu Osnovne škole, dobila je brojne nagrade za pjesme, ali, tvrdi, nije očekivala da će baš ona koju je posvetila domovini- Bosni i Hercegovini, izazvati toliku pažnju javnosti.

- Ta pjesma je napisana 2017. godine i išla je na konkurs za himnu Bosne i Hercegovine. Ušla je u uži krug, ali nije prošla. Ukinut je taj konkurs, ne znam zbog čega. Tada je ta pjesma bila zaboravljena dok je Emir Hadžihafizbegović nije pročitao u emisiji. Tada je sve buknulo. Tada se moj život promijenio. Za dva dana svi su znali ko je pročitao pjesmu, gdje je pročitao- prisjeća se kroz osmijeh Aleksandra.

No patriotizam kojim odiše njena pjesma, podijelio je mišljenja u njenom gradu.

- U mom gradu većina ljudi je pravoslavne vjeroispovijesti, pa su mi govorili zašto nisi pisala o Republici Srpskoj, to je bolje nego o BiH, dok su drugi čestitali, i govorili super razmišljaš. Mišljenja su podijeljena, ali ja Bosnu doživljavam kao svoju domovinu, bez obzira što živim u Republici Srpskoj. To je samo entitet- ističe Aleksandra.

{$galerijaFotografija}

Dodaje da je često pitaju da li je strah od sukoba zbog načina razmišljanja, te kako im na prvu odgovara da nije, jer istinu može reći svakome u lice.

- Ne bojim se, sve što sam napisala u svojoj pjesmi spremna sam ponoviti pred bilo kim. Moja porodica se bavi politikom, pa mogu da vidim šta se dešava, iako, meni nije jasno zašto politika uopšte postoji. U mom gradu djecu od malena uče da mrze, i da vole samo svoje. Naučena sam da volim sve, da su mi svi jednaki bez obzira koje ime nosili. Konkretno, moja porodica ima više prijatelja islamske vjeroispovijesti i volim da jedem baklavu za Bajram, a isto tako se radujem kada oni dođu na moju slavu- nastavlja Aleksandra.

U okviru programa "Dana Jurislava Korenića" promovirala je svoje pjesme, a uskoro će, Kamerni teatar 55 izdati njenu prvu zbirku pjesama.

- Ostala sam zapanjena kada mi je to saopštio direktor Kamernog, Emir Hadžihafizbegović. Za mene je to nevjerovatno. Presretna sam i jako zahvalna. Taj dan mi je bio rođendan. U zbirci će biti 27 pjesama. Većina njih su rodoljubive i socijalne, ima onih koje su posvećene našim piscima kao što su Petar Kočić ili Aleksa Šantić, te nekoliko pjesama o ljubavi i slobodi. Pišem o temama iz svakodnevog života, ono što me inspiriše- pojašnjava Aleksandra.

Pisanjem se namjerava baviti, a da li će to ostati samo kao hobi, ili će preći u nešto više, ne može tvrditi, jer, želja joj je da studira Pravni fakultet, vjerovatno u Beogradu.

- U slobodno vrijeme uz najbolju prijateljicu Janju Nježić bavim se sportom- najviše igramo tenis, volim da crtam, i moram reći da mi to jako dobro ide, pogotovo portreti i pejzaž. Nekada sam željela da budem novinar i intervjuišem poznate osobe. Život u Bosanskoj Gradiški nije sjajan, mladi uglavnom rade kao konobari ili kuhari, ili su na birou. Nemaju ciljeva i to ne mogu da razumijem, jer sam ja za sebe stvorila ogroman cilj i nastojat ću da ga ispunim- tvrdi Aleksandra.

Svojim vršnjacima i svim Bosancima i Hercegovcima poručuje...

- Volite se, nemojte se mrziti. Mržnja je nezadovoljstvo koje sami sebi činimo, a ne drugima. Volite se- poručila je.