Čuvarkuća je biljka koja se generacijama uzgaja u domaćinstvima, a osim što je poznata kao ukrasna biljka, tradicionalno se koristila i u različite svrhe. Njen mesnati list sadrži sok bogat sluzavim materijama, taninima, organskim kiselinama i polifenolima.

Najčešće se koristila za vanjsku primjenu. Svježe prelomljen list tradicionalno se stavljao na ubode insekata, žuljeve i manje opekotine od sunca, jer sok iz lista može pružiti osjećaj hlađenja i ublažiti peckanje.

U narodnoj medicini čuvarkuća se koristila i kod tegoba s uhom, odnosno nekoliko kapi njenog soka tradicionalno se stavljalo u uho kod bola. Međutim, kod ove primjene potreban je poseban oprez, naročito ako postoji sumnja na oštećenu bubnu opnu.

U novije vrijeme može se čuti i običaj da se ujutro pojedu tri lista čuvarkuće, prije doručka. Ovoj navici pripisuju se različiti efekti, poput boljeg varenja i mirnijeg stomaka, ali takve tvrdnje predstavljaju tradicionalna iskustva, a ne potvrđene medicinske dokaze.

Laboratorijska istraživanja ekstrakata čuvarkuće ukazuju na antioksidativno i blago antimikrobno djelovanje, ali nema dovoljno kliničkih istraživanja na ljudima koja bi potvrdila da čuvarkuća liječi određene bolesti ili zamjenjuje terapiju.

Ipak, važno je spomenuti da je ne treba koristiti kao zamjenu za lijek ili propisanu terapiju.