Švedska je postala prva evropska zemlja koja je dostigla status društva bez dima, s manje od pet posto punoljetnih stanovnika koji puše cigarete. Dok se mnoge zemlje i dalje bore s visokim stopama pušenja, ova skandinavska država danas bilježi i oko 40 posto manje bolesti povezanih s pušenjem u odnosu na evropski prosjek.

Posebno je zanimljivo što švedski uspjeh nije rezultat jedne zabrane, jedne kampanje ili jednog zakona. Zemlja koja je prije pola stoljeća imala slične stope pušenja kao ostatak Evrope do ovih rezultata došla je kombinacijom edukacije, regulacije, promjena društvenih navika i pristupa usmjerenog na smanjenje štete od pušenja.

Šta se iz švedskog iskustva može naučiti?

Jedna od ključnih karakteristika švedskog pristupa jeste razlikovanje nikotina od štete koja nastaje pušenjem cigareta. Kako su se gomilali naučni dokazi o posljedicama pušenja, fokus javnog zdravstva bio je usmjeren prvenstveno na smanjenje korištenja cigareta, odnosno proizvoda kod kojih dolazi do sagorijevanja duhana.

Takav pristup zasniva se na činjenici da najveći zdravstveni rizik ne dolazi od samog nikotina, već od hiljada štetnih materija koje nastaju tokom sagorijevanja duhana. Upravo zato cilj nije bio samo smanjiti upotrebu nikotina, već prije svega smanjiti broj ljudi koji puše cigarete.

Švedska nije oduvijek bila primjer uspjeha u borbi protiv pušenja. Prije pedesetak godina gotovo 35 posto stanovništva pušilo je cigarete, što je bilo uporedivo s brojnim drugim europskim zemljama.

Promjena je trajala decenijama. Počevši od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, naučni dokazi o štetnosti pušenja postepeno su mijenjali stavove građana, a zatim i javne politike.

Pušenje je postajalo sve manje društveno prihvatljivo, dok su kampanje javnog zdravstva, upozorenja i druge mjere postepeno mijenjale ponašanje stanovništva.

Upravo je kontinuitet tih mjera jedan od razloga zbog kojih se švedsko iskustvo danas često navodi kao primjer uspješne javnozdravstvene strategije.

Za razliku od većeg dijela Evrope, gdje je upotreba nikotina i dalje dominantno vezana za cigarete, Švedska je tokom decenija razvijala tržište bezdimnih proizvoda.

Danas približno 23 posto stanovništva koristi nikotin, što je gotovo identično evropskom prosjeku. Međutim, dok u većem dijelu Evrope značajan dio te upotrebe dolazi od cigareta, u Švedskoj samo oko pet posto stanovnika puši, dok većina koristi bezdimne alternative poput oralnih nikotinskih proizvoda.

Drugim riječima, broj korisnika nikotina nije značajno manji nego drugdje u Evropi, ali je broj pušača višestruko niži. To pokazuje da pad pušenja u ovoj zemlji nije bio rezultat isključivo odricanja od nikotina, već i promjene načina na koji se on koristi.

Rezultati nisu ostali vidljivi samo u statistikama o pušenju. Tokom godina pažnju naučnika privukli su i zdravstveni ishodi.

Još prije nekoliko decenija pojedini istraživači primijetili su da muškarci u Švedskoj imaju znatno niže stope raka pluća nego muškarci u drugim europskim zemljama. Jedno od objašnjenja bilo je to što su švedski muškarci u mnogo većoj mjeri koristili bezdimne proizvode, dok su žene češće nastavile pušiti cigarete.

Kasnije, kada su i žene počele prelaziti na bezdimne alternative, broj pušača dodatno je opao.

Prema dostupnim podacima, Švedska danas bilježi oko 40 posto manje bolesti povezanih s pušenjem nego ostatak Evrope.

Švedski model zasniva se i na principu da svi proizvodi ne nose isti nivo zdravstvenog rizika te da regulacija treba odražavati te razlike.

Cigarete su danas najskuplji nikotinski proizvod u zemlji, a poreska politika godinama je bila usmjerena na smanjenje njihove privlačnosti. Istovremeno, alternative cigaretama imale su drugačiji regulatorni tretman.

Zagovornici ovog modela smatraju da je upravo kombinacija restriktivnijeg pristupa cigaretama i dostupnosti alternativa doprinijela rekordno niskom broju pušača.

Švedsko iskustvo pokazuje da ne postoji jedno rješenje koje samo po sebi može dovesti do dramatičnog pada pušenja. Dugoročni rezultati postignuti su kombinacijom edukacije, regulacije, promjene društvenih normi i mjera usmjerenih na smanjenje štete od pušenja.