Rani znakovi Alzheimerove bolesti mogli bi se kriti u načinu na koji osoba govori, no dosad nije bilo jasno koji su detalji izražavanja najvažniji za dijagnozu.

Studija iz 2023. godine ukazuje na to da, kako starimo, način na koji nešto govorimo može postati važniji od onoga šta govorimo.

Istraživači sa Univerziteta u Torontu vjeruju da tempo svakodnevnog govora može biti bolji pokazatelj slabljenja kognitivnih funkcija od poteškoća s pronalaženjem riječi, piše Science Alert.

- Naši rezultati upućuju na to da promjene u općoj brzini govora mogu odražavati promjene u mozgu - izjavio je kognitivni neuronaučnik Jed Meltzer nakon objave istraživanja.

- Stoga smatramo da bi brzinu govora trebalo testirati u sklopu standardnih kognitivnih procjena. To bi kliničarima pomoglo da brže uoče kognitivni pad i podrže starije osobe u očuvanju zdravlja mozga tokom starenja - dodao je Meltzer.

Letologija, poznata i kao fenomen "na vrhu jezika", događa se i mladima i starima.

Ipak, s godinama, a posebno nakon 60-te pronalaženje pravih naziva za stvari može postati veći izazov.

Kako bi istražili zašto je to tako, naučnici su zatražili od 125 zdravih odraslih osoba, u dobi od 18 do 90 godina, da detaljno opišu jednu scenu.

Sudionicima su zatim prikazivane slike svakodnevnih predmeta dok su slušali audiozapis osmišljen da ih potvrdi ili zbuni.

Primjera radi, ako bi im bila prikazana slika metle, audiozapis bi izgovorio riječ sličnog zvučanja kako bi im pomogao u prisjećanju, ili pak srodnu riječ poput "krpe", što bi moglo privremeno odvesti mozak na pogrešan put.

Pokazalo se da što je nečiji prirodni govor u prvom zadatku bio brži, to su brže dolazili do odgovora u drugom zadatku.

Ovi nalazi u skladu su s "teorijom brzine obrade", koja tvrdi da je u samom centru kognitivnog pada opće usporavanje kognitivne obrade, a ne specifično usporavanje centara za pamćenje.

- Jasno je da su starije odrasle osobe znatno sporije od mlađih u izvršavanju raznih kognitivnih zadataka, uključujući zadatke koji zahtijevaju proizvodnju riječi, poput imenovanja slika, odgovaranja na pitanja ili čitanja - objasnio je tim koji je vodio psiholog Hsi T. Wei sa Univerziteta u Torontu.

- U prirodnom govoru, starije osobe također su sklonije stvaranju više zastajkivanja, poput neispunjenih i ispunjenih pauza, primjera radi "uh" i "hm" - te općenito imaju sporiji tempo govora.

Ako se ovo pokaže tačnim, govorni obrasci tokom testova pamćenja mogli bi pružiti potpuno nove informacije o neurološkom stanju osobe, koje tradicionalni testovi ne bilježe.