navbar

COOLSTYLE

faktor
search
search
search
Tjelesno (ne)aktivni

Prof. dr. Šebić: Djeca su nam pretila sa lošim držanjem, u škole hitno uvesti svaki dan sat tjelesnog odgoja

Tjelesno vježbanje jedan je od najboljih načina kojim svako od nas može unaprijediti svoj zdravstveni status, kvalitet života, utjecati na dugovječnost i vitalnost.

Objavljeno: 10.05.2023. u 07:59
get url
text

Fizička aktivnost ubrzava i oporavak nakon nekih bolesti, a ono što je kod mladih vrlo važno je da podstiče njihov pravilan rast i razvoj.

Naši ljudi vole uživati u rahatluku i meraku

Bosna i Hercegovina ne može se pohvaliti brojem redovno tjelesno aktivnih građana za razliku od razvijenih evropskih zemalja, gdje je taj postotak znatno veći i kreće se od 80 do 90 posto u populaciji, kaže prof. dr. Lejla Šebić, redovna profesorica na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja u Sarajevu.

- Kada govorimo o rekreativnom sportu, postoji trend razvoja jer raste broj fitness centara i teretana, ali to nije dovoljno. Fitness predstavlja jedan od masovnijih oblika rekreacije koji je prilagođen svima i to je dobro, ali problem građana je što još nemaju dovoljno razvijenu svijest o redovnom vježbanju i trošenju na taj način. Naši ljudi vole uživati u rahatluku, meraku, a puno manje shvataju dobrobiti tjelesne aktivnosti. Većina na tjelesno vježbanje gleda kao na nešto što će im pomoći da lijepo izgledaju, da je tijelo zategnuto, a mišići čvrsti.

Ja bih to stavila na zadnje mjesto, a istakla stvari koje su latentne, skrivene, a koje su vrlo bitne i reflektiraju se kroz bolji rad srca i krvotoka, bolji rad pluća te manju incidencu koronarnih srčanih i bolesti krvnih žila. Tjelesna aktivnost snižava i krvni pritisak, unapređuje sve metaboličke procese u organizmu, smanjuje incidencu pojave dijabetesa, inzulinske rezistencije i pretilosti, kao bolesti stavremenog doba, pomaže u mineralizaciji kostiju, što je presudno u starijoj životnoj dobi, a poboljšava i probavu.

Tu je i stres, koji je nezaobilazni pratilac savremenog načina života, a kojeg tjelesna aktivnost, naučno dokazano, smanjuje i kontrolira, poboljšava san, podiže samopouzdanje, vraća optimizam... - ističe Šebić u povodu 10. maja Međunarodnog dana tjelesne aktivnosti.

Napominje kako svi oni koji u proteklih 14 dana nisu bavili nikakvom tjelesnom aktivnošću, spadaju u grupu ljudi koji žive sjedilački način života.

- Razmislite da li ste u protekilih 14 dana hodali, šetali, vježbali. Ako niste, spadate u sjedilačku populaciju i trebate se zabrinuti o svom zdravlju.

Posebno su djeca nedovoljno tjelesno aktivna. Na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja u Sarajevu proveli su istraživanje, a rezultati su, kako navode, pokazali alarmantne podatke pretile djece, mališana koji se nedovoljno kreću te poremećaj posture i držanja tijela.

- Posljedice toga su da nam djeca boluju od bolesti koje su nekada dijagnosticirane samo kod starije populacije. Dijabetes, inzulinska rezistencija, visok krvni pritisak..., postale su bolesti najmlađih. Uzbuna je više nego očita i na nju se društvo mora osvrnuti. Stvari se u obrazovnom sistemu definitivno moraju promijeniti.

Šta bi ustvari trebalo mijenjati u školskom sistemu?

- Trebali bismo vratiti trendove koje provodi zapadni svijet, a to je uvesti obaveznu tjelesnu aktivnost za djecu svaki dan. Dakle, satovi tjelesnog odgoja u školi trebaju biti svaki dan, jer je to bitno za njihov rast i razvoj. Ne živimo život ranijih generacija kada su djeca bila puno fizički aktivnija i više vremena provodila vani. Vremena su se promijenila, djeca sada satima sjede za računarom i mobitelom uz ruci.

Također, moramo uvesti stručnjake od prvog razreda osnovnog školovanja, jer je to najvažniji period u motoričkom razvoju djeteta kada najbrže i najlakše savladavaju nove motoričke i kretne strukture i kada ta tjelesna aktivnost najbolje utječe na njih u smislu pravilnog rasta i razvoja. Nije dovoljno da samo učiteljice s njima rade jednom ili dva puta sedmično. To mora biti svaki dan i uz vodstvo stručne osobe. Roditelji im to ne mogu omogućiti svaki dan, zato se obrazovni sistem što prije mora pobrinuti za to, ako želimo odgajati zdrave generacije.

Naš problem je i što se djeca ne potiču dovoljno na spontanu tjelesnu aktivnost koja ne mora nužno biti strogo organizirana i takmičarskog tipa.

Malo je djece koja se igraju vani

Prema nekim istraživanjima, koja su provedena u svijetu, djeca koja su u osnovnoj školi "forsirana" kroz klupski sport vrlo često su kasnije u životu potpuno odustajala od sporta.

- Nažalost, malo je djece koja se igraju vani. Nedavno je jedan moj kolega na društvenim mrežana objavio "kako je u parkićima više roditelja nego djece". Jedno dijete u parku sada čuvaju dva roditelja. Prije tako nije bilo, puštali smo ih ispred zgrade da se sami igraju. Sad je sve obavijeno velom nekog velikog opreza. Potrebno im je više boravka vani, više spontane igre. Potrebno je i više parkova, sportskih poligona...

Da ne budem pogrešno shvaćena, podržavam i klupski sport, to je u ovom trenutku jedini način da se djeca bave tjelesnom aktivnošću, ali to se plaća i nije dostupno svim mališanima, investicije u opremu, takmičenja, kotizacije vrlo često su jako skupe. No rekla bih da se sve više forsira takmičarski uspjeh, a manje pažnje posvjećuje zdravstvenom aspektu vježbanja koji je u tom uzrastu vrlo važan - kazala je.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), prema riječima Šebić, izdala je preporučene nivoe tjelesne aktivnosti za sve dobne grupe.

- U skladu s tim preporukama osobe starije od 18 godina trebale bi prikupiti minimalno 150 minuta aerobne tjelesne aktivnosti umjerenog intenziteta ili 75 minuta anaerobne aktivnosti visokog intenziteta sedmično. Tjelesne aktivnosti umjerenog i visokog intenziteta mogu se i međusobno povezivati. Vježbe snage za velike mišićne grupe treba provoditi barem dva puta sedmično. Djeca i adolescenti (od pet do 17 godina) bi trebali svakodnevno učestvovati u tjelesnim aktivnostima, umjerenog do visokog intenziteta, minimalno 60 minuta dnevno, a mlađi od pet godina minimalno 180 minuta.

Tokom dana preporučeni ili željeni nivo tjelesne aktivnosti može se postići kroz nekoliko perioda, ali ne kraćih od 10 minuta, a dodatne zdravstvene učinke moguće je ostvariti većom količinom tjelesne aktivnosti, odnosno povećanjem umjerene aerobne na 300 minuta sedmično ili aktivnosti visokog intenziteta na 150 minuta sedmično. Naravno, svaka tjelesna aktivnost mora biti u skladu sa zdravstvenim stanjem i funkcionalnim sposobnostima pojedinca kako bi se provodila na siguran i učinkovit način - kazala je Šebić.