Gotovo svakodnevno su, uz pomoć mokrih drvenih štapića, nanosili na usne crnu, plavo-crnu, narandžastu ili crvenu boju. Pripadnici jačeg pola su i u doba renesanse, na dvoru Louisa XVI, mazali usne kako bi bile uočljive ispod brade i brkova.

U drevnoj Grčkoj događalo se suprotno - pripadnici više klase prestali su da nose ruževe jer su oni korišteni za identifikaciju prostitutki. Naime, zakonom je bilo određeno da "kraljice noći" ne smiju da izađu blijedih usana.

U Engleskoj, sredinom prošlog stoljeća, smatralo se da ruž ima magične moći.  U to je vjerovala i kraljica Elizabeta koja je, kada se razboljela, obilno koristila šminku. Govorilo se da je u trenutku smrti na usnama imala naslage ruža deblje od jednog centimetra.

Tokom Drugog svjetskog rata njen zemljak Winston Churchill napravio je izuzetak upravo u korist karmina. Iako je u Velikoj Britaniji tada bila zabranjena proizvodnja kozmetike, to nije važilo za karmin, jer je Churchill smatrao da on "podiže moral stanovništva".

Tako se kasnije u ekonomiji pojavio izraz "efekt ruža" - u teškim vremenima žene ne troše na skupe stvari, ali rado kupuju kozmetiku. Eto objašnjenja zašto se crveni ruž najviše prodaje tokom oblačnih dana.

Voljela ga je i Marilyn Monroe. Premazivala ga je preko svojih usana čak pet puta kako bi izgledala što seksipilnije, a druga filmska legenda, Elizabett Taylor, insistirala je na tome da jedino ona na snimanju nosi crveni ruž.

Znala je da on privlači pažnju, a nije željela ni sa kim da se takmiči.

Jedna studija provedena na Univerzitetu Manchester pokazala je da muškarci najduže gledaju žene sa crvenim karminom.

U dame sa usnama boje krvi "bulje" čak 7,3 sekunde, u uljepšane pink karminom 6,7 sekundi, a u one koje nose bez ruž u prosjeku 2,2 sekunde.

I eksperiment, obavljen u restoranu u Francuskoj, to je potvrdio. Konobarice su usne namazale pink, smeđom i crvenom bojom, a čak tri puta veći bakšiš dobile su djevojke - vatrenih usana.