Dođete na porodični ručak i sjednete na isto mjesto kao prošli put. U kancelarijskoj sali gotovo automatski krenete prema "svojoj" stolici. U omiljenom kafiću, ako je slobodan vaš uobičajeni sto, ne razmišljate mnogo gdje ćete sjesti.
A onda se jednog dana na tom mjestu nalazi neko drugi.
Iako stolica nije vaša i niko vam je nije dodijelio, možete osjetiti blagu nelagodu. Zašto tako brzo prisvajamo mjesto koje nam zapravo ne pripada?
Odgovor je povezan s navikama, osjećajem ličnog prostora i činjenicom da naš mozak voli poznate obrasce.
Mozak voli rutinu
Psihološka istraživanja navika pokazuju da ponavljanje određenog ponašanja u istom okruženju s vremenom može učiniti to ponašanje automatskijim.
Zato možda više ni ne donosimo svjesnu odluku gdje ćemo sjesti. Ulazak u poznatu prostoriju dovoljan je da krenemo prema stolici koju smo već mnogo puta izabrali.
Slično se događa s mjestom na koje ostavljamo ključeve, stranom kreveta na kojoj spavamo ili mjestom za stolom kod kuće.
"Moje mjesto" počne djelovati kao da je zaista naše
Ljudi prirodno organiziraju prostor oko sebe, a psihologija prostora proučava i načine na koje razvijamo osjećaj teritorijalnosti.
Ne moramo biti vlasnici nekog mjesta da bismo ga počeli doživljavati kao "svoje". Dovoljno je da ga redovno koristimo.
To se lako primijeti u učionici. Profesor možda nikada nije odredio raspored, ali nakon nekoliko sedmica gotovo svi učenici ili studenti imaju mjesto na kojem uobičajeno sjede.
Slično je na poslu ili za porodičnim stolom. Raspored nije služben, ali ga svi nekako znaju.
Ne biramo samo stolicu
Na izbor mjesta utječu i ljudi oko nas.
Možda želimo sjediti pored osobe s kojom volimo razgovarati. Možda biramo kraj stola jer nam je tamo ugodnije ili mjesto s kojeg možemo vidjeti cijelu prostoriju.
Istraživanja prostornog ponašanja pokazuju da na izbor mjesta mogu utjecati udaljenost od drugih, položaj prema sagovornicima, fizički raspored prostora i očekivana interakcija.
Zato nije neobično da neko uvijek bira mjesto uz prozor, drugi kraj stola, a treći stolicu pored određene osobe.
Zašto nam smeta kada neko sjedne na "naše" mjesto?
Objektivno znamo da druga osoba nije uradila ništa pogrešno, ali osjećaj da nešto nije kako treba ipak se može pojaviti.
Jedan od razloga je prekid rutine.
Ako smo mnogo puta u istom prostoru napravili isti izbor, više ne moramo razmišljati o njemu. Kada je "naše" mjesto zauzeto, odjednom moramo ponovo pogledati prostor i odlučiti gdje ćemo sjesti.
Istovremeno, mjesto koje dugo koristimo može dobiti obilježje neformalne teritorije. Zato gotovo identična stolica udaljena samo metar može djelovati nekako "pogrešno".
Imate li omiljeni sto u kafiću?
Isti princip možemo primijetiti u restoranima i kafićima.
Ako često dolazimo na isto mjesto, vrlo brzo možemo razviti omiljeni sto – uz prozor, u uglu ili dovoljno daleko od ulaza.
Poznato mjesto pruža određenu predvidljivost. Znamo kakav je pogled, koliko smo udaljeni od drugih ljudi i jednostavno se tamo osjećamo ugodno.
Tokom dana donosimo bezbroj malih odluka. Kada bismo svaki put detaljno razmišljali o svakoj od njih, svakodnevni život bio bi nepotrebno naporan.
Navike nam omogućavaju da veliki broj takvih sitnica obavimo gotovo automatski.
Zato, kada sljedeći put uđete u prostoriju u kojoj možete sjesti gdje god želite, obratite pažnju na to prema kojoj ćete stolici prvo krenuti.
Možda ćete shvatiti da odluku zapravo niste ni donijeli.
A ako vam je neko zauzeo "vaše" mjesto, nemate baš pravo reći da je stolica vaša, ali postoji sasvim dobro psihološko objašnjenje zašto imate osjećaj da jeste.
Najnovije
Najčitanije
Na vrh
Početna