Kerim Mešukić (22) je u to vrijeme bio najmlađe dijete koje je čamcem prošlo kroz kanjone Neretve – veliki i mali, i bio je glavna vijest u medijima. A danas, ovaj mladić, apsolvent Kriminalistike, kroz iste te kanjone kao licencirani skiper svakodnevno vodi grupe ljudi u nezaboravne avanture.

Rođen kraj Neretve, odrastao na Neretvi, licencu za skipera ima već sedam godina. Put do nje podrazumijevao je dobru fizičku spremu, spretnost u plivanju i ronjenju, a njegova prednost je, kako kaže, što Neretvu poznaje u dušu.

- Cijeli život sam u ovome, ali recimo da sam učio intenzivno da bih licencirani skiper postao prije sedam godina. Skiperi prolaze obuku za spašavanje na vodi i teoriju. Obuka traje sedam dana gdje učiš šta raditi u slučaju nezgode prevrtanja čamaca, kako spašavati ljude, a onda ide teorijski dio u kapetaniji u Ostrošcu. I onda dobijemo dvije licence – licenca za upravljanje na divljim vodama i licencu za upravljanje plovilima na mirnim vodama do 12 metara, a na rijekama do 15 metara. Podrazumijeva se da skiper mora biti dobar plivač i ronilac, da mora biti u dobroj fizičkoj spremi – ističe Mešukić.

Ipak, svaki dan, bez obzira na godine iskustva, događaju se nove situacije na vodi jer Neretva je nepredvidiva.

- Moraš biti spreman na sve, ali u principu, za svaku situaciju postoji rješenje. Neretva je duga 224 kilometra od svog izvora do ušća, a mi na raftingu prolazimo kroz najuži i najdublji dio Neretve koji se nalazi u malom kanjonu. U situaciji ako se čamac prevrne, najvažnije je ostati smiren. Naravno, rafteri na sebi imaju odgovarajuću opremu koja ih štiti od povreda i utapanja, a ono što je važno, uvijek su u blizini ostale kolege skiperi, koji za ne daj Bože uskaču u pomoć. No, važno je da napomenem da nismo nikada imali nezgodnih slučajeva. Brzom reakcijom sve se dobro završavalo uz mnogo smijeha – naglašava Mešukić.

S obzirom na to da spust na Neretvi traje i do pet sati, Kerim dnevno, u najboljem slučaju, uspije napraviti dvije vožnje. Svi skiperi govore po jedan ili nekoliko stranih jezika jer gosti su mahom stranci. A kada se dogodi jezička barijera, da gosti poznaju samo vlastiti jezik, i ne znaju niti riječi engleskog, tada je na skiperu sva težina puta. Ali uz dobru fizičku spremu, ističe Kerim, i takve situacije budu sa "happy endom".

Čamce kojim upravljaju napravljeni su u BiH – u Gradačcu, a prilagođeni su Neretvi, za šta se pobrinuo Kerimov otac.

- Moj tata je prvi krenuo sa raftingom na Neretvi. A sve je krenulo tako što su željeli spasiti Neretvu. Prije rata su krenule priče oko brana, a poslije rata je to nastavljeno, pa je konjička raja, na čelu s mojim ocem, dovodila Umproforce iz Rajlovca, koje su na crnim gumenim čamcima proveli sadašnjom rafting rutom, da bi im pokazali šta oni žele uništiti. Njima se svidio rafting, čak su na kraju pitali koliko trebaju platiti, i tako je sve počelo – ističe Kerim.

Osim što je skiper, bavi se alpinizmom i planinarenjem. Sa Gorskom službom posljednjih pet godina redovno ide u akcije spašavanja. A znalo se dogoditi da poslije 12 sati akcije na Prenju mora ići na ispit.

- Na sve moraš biti spreman. To je život – poručuje Kerim.