Dok jedan od najvećih energetskih kapaciteta RS-a ponovo stoji, struja se kupuje na tržištu po cijeni i do 400 eura za megavat-sat. Samo u oktobru uvoz je koštao više od 63 miliona maraka.

A paradoks je da domaći energetski potencijal nije iscrpljen – ugalj postoji, ali do novih eksploatacionih površina RiTE Ugljevik ne može bez riješenih imovinsko-pravnih odnosa. Dok se milioni troše na uvoz, mještani Istoka 2 čekaju da im bude plaćena zemlja koju rudnik treba. Zima stiže, a odgovora još nema.

Pet dana rada, pa novi zastoj. RiTE Ugljevik ponovo je ispao iz sistema zbog pucanja cijevi u kotlovskom postrojenju. Još jedan prekid proizvodnje u nizu problema koji se smjenjuju brže nego što se otklanjaju njihovi uzroci, piše FTV.

Međutim, čak i kada se kvar sanira, ostaje mnogo ozbiljnije pitanje – može li sistem osigurati kontinuitet proizvodnje i odakle energija kada Ugljevik stane? Odgovor se trenutno nalazi na tržištu električne energije, gdje se nedostatak domaće proizvodnje plaća papreno.

- Uvozimo negdje skoro 60 posto potreba za energijom, cijene na tržištu su negdje od 350 do 400 eura po megavat-satu, dok istu tu energiju, kao što znate, privredi i građanima prefakturišemo po 55 eura.

Prosječna je cijena od 55 eura, što je ogroman gubitak za Elektroprivredu RS, za čitav holding. Samo u oktobru mjesecu EPRS je uvezla 63 miliona maraka električne energije, a istu tu energiju je prefakturisala krajnjim kupcima za nekih 10 do 15 miliona maraka. Do kada će EPRS izdržati, i mi se pitamo, znamo u kakvim uvjetima radimo - iznosi Ivan Koprivica, izvršni direktor za tehničke poslove EPRS-a.

A dok se električna energija kupuje na tržištu, na području Ugljevika nalazi se domaći resurs od kojeg zavisi dugoročna budućnost ovog energetskog kompleksa. Ipak, do uglja na eksploatacionom polju Istok 2 ne može se bez završetka imovinsko-pravnih postupaka.

- Nama jedino preostaje pomoć od Vlade RS-a i ja molim da što prije osiguraju finansijska sredstva, prije svega za eksproprijaciju, kako bi mogli da napredujemo dalje s rješavanjem imovinsko-pravnih odnosa. Sredstva koja su obećana još nisu došla, tako da smo u toj priči u nekoj vrsti vakuuma i zastoja - argumentira Žarko Novaković, direktor RiTE Ugljevik.

Dok se u upravi eksproprijacija posmatra kao preduslov za nastavak eksploatacije i stabilizaciju proizvodnje, za ljude koji žive na području planiranog širenja rudnika to je pitanje svakodnevnog života.

Zima je sve bliže, a neizvjesnost se nastavlja. Za porodice koje su ostale bez svoje zemlje ili čekaju da im ona bude otkupljena, obećanja o budućim isplatama ne rješavaju problem s kojim se suočavaju danas.

- Oni moraju brzo da reaguju, valjda su najpreči ljudski životi, jer ovdje su ljudski životi ugroženi. A i da brzo dođu do uglja, da izvrše eksproprijaciju - zaključuje Miladin Radovanović, predsjednik Savjeta mještana Stari Ugljevik.

Dok se traže sredstva za razvoj rudnika, mještani čekaju da budu ispunjene obaveze prema njima. Za RiTE je to pitanje proizvodnje i energetske sigurnosti, a za ljude uz kop pitanje njihove imovine, egzistencije i života koji ne može biti odgođen do naredne odluke institucija.