Iz Elektroprivrede Bosne i Hercegovine rečeno je za Fenu u da razlike u cijeni energije među elektroprivredama proizlaze iz različitih izvora proizvodnje i dok EPBiH proizvodi 80 posto energije iz termoelektrana, EPRS ima balans 50:50 između termoelektrana i hidroelektrana, dok EP HZHB u svom proizvodnom portfoliju uopće nema termoelektrana.

U tom kontekstu, istaknuto je da je proizvodnja električne energije iz termoelektrana do tri puta skuplja od proizvodnje iz hidroelektrana.

- Elektroprivreda BiH većinski je zavisna od uglja, što predstavlja jedan od ključnih faktora koji utiču na visinu troškova proizvodnje električne energije - navode iz te kompanije.

Za EPBiH je, kako su dodali,  vrlo važan kontinuirani rad termoelektrana, što je čini posebno izloženom troškovima nabavke uglja i održavanja postrojenja.

S jedne strane, EPBiH  mora osiguravati finansijsku podršku rudnicima u sastavu Koncerna, jer bez stabilne proizvodnje uglja nije moguće održati kontinuitet rada termoelektrana, koje i dalje predstavljaju osnovu proizvodnog portfolija EPBiH.

Pojašnjavaju da je jedan od osnovnih uzroka takvog stanja u rudnicima višedecenijsko zanemarivanje radova na otkrivci, odnosno nedovoljno uklanjanje jalovine i priprema novih eksploatacionih polja.

Taj problem postojao je i prije formiranja Koncerna EPBiH, a njegovo višedecinijsko nerješavanje dovelo je do iscrpljivanja pristupačnih dijelova ležišta i značajnog ograničavanja proizvodnih mogućnosti rudnika.

EPBiH, kako se navodi, istovremeno ima višegodišnje naslijeđene probleme koji opterećuju poslovanje elektroenergetskog sektora - od nedostatka uglja za termoelektrane, preko zastarjelosti termoenergetskih postrojenja i potrebe za njihovom revitalizacijom, kao i potrebu ulaganja u projekte za izgradnju postrojenja za odsumporavenje i denitrifikaciju za ispunjavanje okolišnih parametara.

Visoka zavisnost od uglja, potreba za nabavkom nedostajućih količina uglja na tržištu, finansijsko opterećenje rudnika i zastarjelost termoelektrana predstavljaju međusobno povezane faktore koji utiču na troškovnu poziciju EPBiH.

Kako ističu iz EPBiH, za 10 mjeseci rudnici su isporučili 700.000 tona manje uglja od planiranih količina po elektroenergetskom bilansu. Nedostajuće količine uglja se dijelom nadomiruju kupovinom uglja na tržištu.

Takva manja isporuka uglja od rudnika iz Koncerna za posljedicu ima manju proizvodnju električne energije iz termoelektrana te manje zalihe uglja na depoima u odnosu na planirane količine.  

Naglašeno je da je trend pada proizvodnje električne energije u Elektroprivredi BiH počeo 2018., i posebno je izražen u termo proizvodnji što ima direktnu vezu s padom isporuke uglja prema Elektroprivredi BiH i stanjem u rudnicima. Godišnje Elektroprivredi nedostaje million tona uglja.

Rudnici su u Koncern 2009. ušli sa dugom od 36 miliona KM. Vremenom taj dug je porastao na 1,2 milijarde KM.

U konsolidovanom bilansu utvrđeni gubici nisu samo gubici Elektroprivrede BiH već i drugih članica Koncerna. Gubici rudnika umanjuju ukupni finansijski rezultat Koncerna u cijelosti.

Naglašeno je da je Vlada Federacije BiH početkom 2024. povećala cijenu uglja. Uvažajući povećanje ulaznih troškova u rudnicima, dakle,  moguće je očekivati zahtjev od strane rudnika za povećanje cijene uglja.

Zajedno s rudnicima Koncerna urađen je Program radova sa finansijskim potrebama i mjerama za povećanje proizvodnje uglja u rudnicima Koncerna EPBiH u junu 2026., koji je dostavljen nadležnom ministarsvu i Vladi FBiH. (isti Program je dostavljen Vladi FBiH i 2025.).

Planom poslovanja 2026.-2028. planirana je dokapitalizacija zavisnih društava rudnika uglja putem ulaganja u iznosu od 59,3 miliona KM po odlukama o dokapitalizaciji za planski period. Pored navedenog iznosa, predviđen je nastavak ulaganja i nakon planskog perioda.

U prethodnom periodu, EPBiH je putem dokapitalizacije u rudnike uglja uložila 367 miliona KM.

Iz Elektroprivrede BiH ističu i da imaju pripremljene projekte za izgradnju zamjenskih kapaciteta iz obnovljivih izvora.