Automobil juri gradskim ulicama, gume škripe pri svakom dodiru kočnice, a vozač kroz zavoj prolazi spektakularno zanošenjem stražnjeg kraja.

Slijedi pucnjava u kojoj karoserija čudesno zaustavlja metke, sudar nakon kojeg automobil napravi šest salta i, naravno, ogromna eksplozija. Ljubitelji automobila dobro poznaju ove prizore. Problem je samo što se ništa od toga u stvarnom svijetu ne bi moglo dogoditi na takav način. Hollywood ipak ima svoje trikove kojima fiziku prilagođava filmskoj akciji, piše Auto-klub.hr.

U filmovima gotovo da nema naglog zaustavljanja bez prodornog cviljenja guma. Čak i kada automobil koči na suhom asfaltu pri relativno maloj brzini, čuje se zvuk kao da su svi točkovi blokirani.

U stvarnosti gume mogu zacviljeti pri velikom opterećenju i proklizavanju, ali moderni ABS sprečava dugotrajno blokiranje točkova. Njegov rad češće prati pulsiranje papučice kočnice nego filmski vrisak guma. Filmski trik vrlo je jednostavan. Zvuk se najčešće naknadno dodaje u studiju, ponekad čak i kada se automobil u prizoru jedva kreće.

Još je smješniji prizor automobila koji kroz svaki zavoj prolazi bočno, uz mnogo dima. Pritom je potpuno nevažno ima li stražnji, prednji ili pogon na sva četiri točka.

Klasično održavanje dugotrajnog zanošenja snagom motora najlakše je kod automobila sa stražnjim pogonom. Kod prednjeg pogona to je mnogo teže jer prednji točkovi istovremeno pokreću i usmjeravaju automobil. Pogon na sva četiri točka također ne garantuje lako izvođenje takvih manevara, iako su oni mogući uz odgovarajuću konstrukciju i tehniku.

Hollywood zato često prepravlja automobile. Primjerice, za snimanje filma "Brzi i žestoki: Tokio drift" pojedini Mitsubishi Lancer Evolution modeli, izvorno s pogonom na sva četiri točka, prepravljeni su na stražnji pogon kako bi mogli izvoditi tražena zanošenja.

Junak izlazi iz automobila, čučne iza otvorenih vrata i mirno preživi rafal iz automatskog oružja. U stvarnosti bi to bila izuzetno loša zaštita. Obična automobilska vrata izrađena su uglavnom od relativno tankog lima, plastike i stakla. Većina metaka može ih probiti, pa čak i proći kroz drugu stranu automobila. Pojedini masivni dijelovi vozila, poput bloka motora, mogu pružiti znatno bolju zaštitu, ali ni ona nije zagarantovana.

Na snimanju se koriste specijalni efekti koji simuliraju pogotke, zamjenjivi dijelovi karoserije i digitalno dodane rupe. Tako automobil izgleda kao da prima desetine metaka, dok glumci ostaju potpuno sigurni.

U filmovima je dovoljan mali udarac u bok automobila ili naglo okretanje volana na savršeno ravnoj cesti da se auto prevrne nekoliko puta. U stvarnosti su takvi događaji znatno manje predvidljivi. Automobili se mogu prevrnuti nakon udara u prepreku, zapinjanja točka ili izuzetno nepovoljnog prijenosa opterećenja, ali običan bočni kontakt ili naglo okretanje volana ne garantuju spektakularan salto.

Zato kaskaderi koriste posebno pripremljene automobile i naprave koje pokreću prevrtanje. Poznat je primjer Aston Martina DBS iz filma Casino Royale iz 2006. godine. Budući da se automobil tokom priprema nikako nije htio prevrnuti, ugrađena je pneumatska naprava koja ga je izbacila iz ravnoteže. Rezultat je bilo sedam okretanja, što je svojevremeno bio svjetski rekord.

Koliko je tehnika napredovala pokazuje film Matchbox iz ove godine, za koji je kaskader automobil prevrnuo čak 14 puta, postavivši Guinnessov rekord.

Možda je najpoznatiji filmski klišej automobil koji eksplodira nekoliko sekundi nakon nesreće. U stvarnosti se rezervoar za benzin ne ponaša poput bombe. Za eksplozivno izgaranje potrebna je odgovarajuća smjesa gorivih para i zraka te izvor paljenja.

Automobili se nakon nesreća mogu zapaliti, a požari mogu biti vrlo opasni, no ogromna vatrena kugla nakon gotovo svakog sudara nema mnogo veze sa stvarnošću. Filmske eksplozije zato su posao stručnjaka za specijalne efekte, koji koriste kontrolisane pirotehničke sisteme, dok se dio plamena i razaranja danas dodaje digitalno.

U filmskim potjerama vozač nerijetko ubacuje u višu brzinu pet, šest ili sedam puta, iako je već odavno postigao najveću brzinu. U stvarnosti mjenjač ima ograničen broj stepeni prijenosa, a svaka promjena ne znači novo čudesno ubrzanje.