Mnogi jedva čekaju da završe radni dan, izađu s posla i krenu kući, vjerujući da ih nakon toga očekuje zasluženi odmor.

Međutim, za one koji svakodnevno prolaze kroz saobraćajne gužve, posebno u većim gradovima, kraj radnog vremena ne znači i kraj iscrpljenosti.

Naprotiv, ponekad ih put kući umori više nego osam sati provedenih na poslu, tvrde stručnjaci.

Stajanje u kolonama, neprestano pritiskanje kočnice i kvačila, pomjeranje nekoliko metara pa ponovno zaustavljanje, nervozni vozači, sirene i neizvjesnost koliko će putovanje trajati stvaraju dodatni stres upravo onda kada je organizmu najpotrebniji predah.

Ova situacija sigurno je dobro poznata vozačima i putnicima u Sarajevu.

Iako sjedenje za volanom na prvi pogled ne djeluje kao fizički zahtjevna aktivnost, vožnja u gustom saobraćaju traži stalnu koncentraciju i pažnju. Vozač mora neprestano pratiti vozila oko sebe, procjenjivati tuđe poteze, držati odstojanje, reagovati na iznenadne situacije i donositi brojne male odluke.

Mozak praktično nema priliku da se odmori. Za razliku od vožnje otvorenom cestom, gdje je kretanje uglavnom predvidljivije, gradske gužve zahtijevaju stalnu budnost.

Dodatni problem predstavlja osjećaj gubitka kontrole. Ne možemo ubrzati kolonu, promijeniti ponašanje drugih vozača niti znati koliko ćemo još čekati. Upravo ta neizvjesnost može pojačati frustraciju i osjećaj napetosti. 

Usporena vožnja, buka, gužva i stalno iščekivanje mogu izazvati napetost mišića, glavobolju, razdražljivost i osjećaj mentalne iscrpljenosti.

Posebno je teško ljudima koji nakon fizički ili psihički zahtjevnog radnog dana moraju provesti još 30, 45 ili 60 minuta u saobraćaju. Umjesto da vrijeme nakon posla iskoriste za odmor, oni nastavljaju s aktivnošću koja zahtijeva koncentraciju i strpljenje.

Zbog toga nije neobično da neko po dolasku kući osjeća potrebu da samo sjedne, šuti i nekoliko minuta ne razgovara ni s kim.

Umor se javlja bez obzira na to da li ste vozač, suvozač ili putnik u javnom gradskom prijevozu.

Dodatni stres predstavlja i dugo čekanje tramvaja, trolejbusa, autobusa. Kada propustite nekoliko prepunih i konačno se odlučite ući u jedan, čeka vas dugo stajanje u gužvi i guranje sa ostalim putnicima.

Stručnjaci za sigurnost u saobraćaju i upravljanje stresom često savjetuju nekoliko jednostavnih navika koje mogu pomoći:

- Ako je moguće, izbjegavajte najopterećenije termine i prilagodite vrijeme polaska.

- Ne pokušavajte nadoknaditi izgubljeno vrijeme agresivnom vožnjom.

- Ostavite dovoljno odstojanja i izbjegavajte nepotrebno mijenjanje traka.

- Ako ste putnik u javnom gradskom prijevozu, stavite slušalice i razmišljajte o tome kada ćete stići kući.

- Slušajte opuštajuću muziku ili sadržaj koji vas ne ometa u vožnji.

- Nakon dolaska kući odvojite nekoliko minuta za predah prije nego što nastavite s obavezama.

Na kraju, možda nije najteži dio radnog dana uvijek ono što se događa na radnom mjestu.

Nekada je to upravo put do kuće, kada nakon svih obaveza, rokova i razgovora, umjesto odmora dobijemo još jednu smjenu - onu za volanom ili stajanje u pretrpanom tramvaju i trolejbusu.