Obuka budućih vozača i instruktora vožnje u Bosni i Hercegovini trebala bi pretrpjeti značajne promjene.

To je najavio ministar saobraćaja i komunikacija Bosne i Hercegovine Edin Forto, predstavljajući izmjene više podzakonskih akata koji proizlaze iz Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja.

Između ostalog, predviđeno je povećanje broja časova praktične obuke za kandidate, ali i drastično produženje edukacije onih koji će ih obučavati.

Tako bi kandidati za vozače B kategorije umjesto dosadašnjih 35 trebali imati 40 časova praktične obuke, dok se za buduće instruktore vožnje fond časova povećava sa 45 na čak 300.

Promjene su predviđene i za predavače teorijske nastave, čija bi obuka umjesto dosadašnjih 10 trebala trajati 50, odnosno 55 časova, zavisno od programa.

Cilj najavljenih promjena je unapređenje kvaliteta obuke i osposobljavanja vozača, ali se postavlja pitanje hoće li veći broj časova automatski značiti i sigurnije učesnike u saobraćaju.

Mirzet Sarajlić, stručnjak za saobraćaj, za Faktor ističe da se pravila za stjecanje zvanja instruktora i vozača moraju posmatrati prvenstveno kroz kvalitet obrazovanja, a ne samo broj propisanih časova.

- Kao vještak saobraćajne struke, pooštravanje uvjeta za stjecanje zvanja instruktora i vozača posmatram kroz prizmu saobraćajne prevencije i andragogije, nauke o obrazovanju odraslih, gdje težište primarno mora biti na kvalitetu i ishodima učenja, a ne isključivo na kvantitetu normiranih časova - ističe Sarajlić.

Posebno značajna promjena odnosi se na buduće instruktore vožnje koji će, prema najavljenim pravilima, morati proći čak 300 časova obuke, što je više od šest puta u odnosu na dosadašnji fond časova.

Sarajlić upozorava da ovakvo povećanje može imati i ekonomske posljedice.

- Značajno povećanje fonda časova sa 45 na 300 za buduće instruktore bez sumnje podiže ulaznu barijeru i drastično uvećava finansijske troškove licenciranja, što može dovesti do deficita kadra. S druge strane, to samo po sebi ne garantuje metodički i pedagoški iskorak ukoliko se obuka svede na mehaničko odrađivanje sati - upozorava naš sagovornik.

Prema njegovim riječima, problem dosadašnjeg sistema je prevaziđen koncept.

- Dosadašnji sistem nije nužno proizvodio "loše" instruktore, već je bio postavljen na prevaziđenim konceptima reprodukcije unaprijed poznatih pitanja umjesto na razvoju kritičkog razmišljanja, kognitivnih sposobnosti i anticipacije opasnosti u realnom saobraćajnom okruženju - navodi Sarajlić.

Upravo bi promjena načina edukacije mogla biti jedna od najvažnijih stavki reforme. Nije dovoljno da kandidat nauči odgovore na testu i položi vozački ispit. Mnogo je važnije da zna prepoznati opasnost, procijeniti situaciju i reagovati na vrijeme.

Sarajlić smatra da reformski akcenat mora biti na savremenim metodama obrazovanja.

- Da bismo dobili zaista sigurnije i kvalitetnije vozače na cestama, reformski akcenat mora biti na savremenim andragoškim metodama, interaktivnoj nastavi, simulacijama teških saobraćajnih situacija i standardizaciji praktičnih ispita - kaže Sarajlić.

Dodaje da obim nastave mora biti usklađen i s ekonomskim mogućnostima građana kako bi osposobljavanje za vožnju ostalo dostupno svima.

- Obim nastave treba optimalno uskladiti s ekonomskom pristupačnošću kako proces osposobljavanja ne bi postao privilegija umjesto standarda saobraćajne kulture - ističe naš sagovornik.

Posebno upozorava na odnos prema polaganju vozačkog ispita, koji se često svodi na želju da kandidat što prije dobije dozvolu i počne samostalno voziti.

- Isto tako cilj kandidata, a bojim se i cilj velike većine roditelja danas, jeste da dijete dobije vozačku, odnosno da samostalno vozi. Umjesto toga trebalo bi da djeca, odnosno budući vozači, nauče voziti, a još važnije da im se usadi odgovornost koja proizilazi vožnjom kao i opasnosti koje vrebaju na putu pa se ne bi usudili olako ulaziti u rizik sa vozilom, opasnim sredstvom - zaključuje za Faktor sudski vještak saobraćajne struke Mirzet Sarajlić.