Heidarijevu poruku prenosimo u cijelosti:

Zbogom, Bosno i Hercegovino!

Sada, kada sam nakon otprilike četiri godine boravka u prekrasnoj zemlji Bosni i Hercegovini na pragu okončanja misije i povratka u domovinu, smatram neophodnim da se zahvalim svim srdačnim ljudima u Bosni i Hercegovini, čija je prisnost, posljednje godine učinila periodom prepunim ugodnih i lijepih uspomena za mene i moju suprugu.

Mnogobrojne kulturne sličnosti i historijske veze povezale su narode dvije zemlje, Irana i Bosne i Hercegovine. To su poveznice koje nadilaze ekonomske interese i materijalne motive i koje su dokazane u teškim okolnostima, a na visinama povijesti o njima svjedoče mislioci poput Fevzija Mostarija, Muhameda Nerkesija, Sudija Bosnavija i drugi.

Moja braćo i sestre,

Bosna i Hercegovina je vrlo poznato ime cijelom narodu Irana koji pamti devedesete godine. To je ime koje ih podsjeća na mnoge brige i tužna sjećanja. Malo se Iranaca može naći koji tih godina pokraj tv ekrana nisu pustili suze saosjećanja sa narodom Bosne i Hercegovine. Sjećam se žena koje su vjenčane prstenove i nakit poklonjen od njihovih muževa darivale ženama u Bosni i Hercegovini, kao i tinejdžera koji su bh. djeci s ljubavlju poklanjali svoju dječju kasicu i igračke.

Svi ti ljudi zahvaljuju Bogu što u Bosni i Hercegovini danas vladaju mir i spokoj i za nadati se da će jačanjem kohezije i povećanjem prisnosti između različitih naroda i političkih struja jačati nacionalni suverenitet, da će teritorijalni integritet zemlje uvijek ostati sačuvan i da će vanjsko uplitanje završiti.

Dragi bh. prijatelji,

I dok uskoro napuštam vašu prekrasnu zemlju, dio mog srca ostat će zauvijek sa vama i sa sobom ću do kraja života nositi uspomene na vas.

Zbogom, Sarajevo i tihe šetnje od Baščaršije do Ferhadije.
Zbogom, Gazi Husrev-begova džamijo sa svom onom duhovnom veličanstvenošću Ramazanskog i Kurban-bajrama.
Zbogom, tekije prepune mističnog zikra.
Zbogom, Sedreniče i visoka planino Trebeviću.
Zbogom, Vrelo Bosne, prepuno vode.
Zbogom, znameniti Mostare s onim mostom koji budi sjećanje.
Zbogom, lijepa Banja Luko s bučnim Vrbasom.
Zbogom, zimski snjegovi na Igmanu i Jahorini.
Zbogom, Zenico, Bijeljino, Bihaću, Međugorje, Tuzlo, Trebinje, Goražde, Žepo i ....
Zbogom, Srebrenice, mirisna na krv šehida koji spavaju u Potočarima.
Zbogom, ezani u džamijama i zvona na crkvama koji ste, obadvoje skupa, pozivali ljude na obožavanje Jedinog Boga.
Zbogom, talentirani mladi ljudi i mudri starci.
Zbogom, iskreni stanovnici zelenih sela, zaklonjenih u podnožju planina izdignutih do neba!
Zbogom, vijugave i uske ceste, koje ste pratile putnike do vrha vrhova!

Sada, iako napuštam Bosnu i Hercegovinu, no, željno ću pratiti vijesti o njoj, uz nadu da ću od vas dobivati dobre i radosne vijesti, vijesti o miru i stabilnosti, vijesti o razvoju i napretku, vijesti o povećanju prisnosti među svim narodima i sljedbenicima svih religija, vijesti o jačanju nade i duhovnosti kod mladih, vijesti o neumoljivim naporima koji obećavaju bolju budućnost svima.

Napuštam Sarajevo s nadom da će snažno drvo prijateljstva naroda dvije zemlje, Irana i Bosne i Hercegovine, i dalje ostati živahno i plodonosno u svim godinama koje dolaze te sigurno i zaštićeno od zla svih zlonamjernika i onih izopačenog razmišljanja, ako Bog da.

Vječni prijatelj Bosne i Hercegovine,

Mahmoud Heidari