open-navfaktor-logo
Prijava
search iconJavi Faktoru
search
Lijevokrilni i desnokrilni
Džemre bi ove godine moglo udariti i u SDP
Ono će, prema narodnom predanju, svakako doći na svoje. Samo što bi ovog decembra moglo udariti tamo gdje ga niko nije očekivao. Neće u havu, neće u vodu, a još manje u zemlju. Moglo bi pravo u SDP
AUTOR: Hamza Memišević
18.11.2026. u 12:04
get url
text
Džemre bi ove godine moglo udariti i u SDP
Prema narodnim predanjima, džemre (topli talas) udara tri puta. Prvi put to biva 19. februara i udara u havu, drugi put koncem februara, tačnije 26. februara, kada udara u vodu. Treće džemre udara 5. marta i ono, prema predanjima, gruhne u zemlju.
No, ove godine džemre bi moglo udariti nenadano rano, i to čak u decembru. Da bi novitet bio potpun, džemre neće roknuti u ono u što obično roka. Haman da će roknuti u SDP-u, i to 6. decembra ove godine.
Ideološko čistunstvo
Održani kongres SDP-a pokazao je da se odnosi unutar ove najznačajnije bosanskohercegovačke ljevičarske partije polahko zahuktavaju i da prethodno dobro kontrolirano i ušminkano partijsko bratstvo i jedinstvo počinje pucati po šavovima.
Ispod pažljivo održavane slike partijskog jedinstva očito se nakupilo podosta nezadovoljstva, a sada se, čini se, više ne može sve držati pod ćilimom.
Vojin Mijatović, 100 posto Srbin, ali u čijem sirovinskom sastavu za jedan promil ipak prevladava bosanstvo, nadopunjeno Hercegovinom, pokazao se kao revnostan čuvar ideoloških pozicija i nekompromisan borac za čistoću partije i svih reakcionarnih natruha koje bi mogle ugroziti njeno ideološko biće.
Stasit i odvažan, kako dolikuje njegovom sirovinskom sastavu, Mijatović je, kao birvaktile Rato Dugonjić, koji se, premda su to naknadne interpretacije, smatrao ne samo Jugoslavenom, ali i Bosancem. Naravno da to godi našim nostalgičarima koji se, u egzaltiranom zanosu, opijeni čarima mejhane, prisjećaju slavne prošlosti, kada, barem u njihovim sjećanjima, nije bilo bitno ko je ko, a na popisima je ipak bilo najviše onih koje bismo danas nazvali pripadnicima konstitutivnih naroda.
Povijest, kao što znamo, ima tu nezgodnu osobinu da u nostalgičnim sjećanjima često izgleda mnogo skladnije nego što je uistinu bila.
Nekad lijeva, danas desna skretanja
Ipak, vratimo se partijskom govoru koji će se, nadamo se, valorizirati na jedini način koji mu i dolikuje: davanjem povijesnog značaja.
Vojin je, božijim proviđenjem, opazio desnu opasnost u SDP-u. Nekada je partija čija je SDP nasljednica, u vihoru Drugog svjetskog rata, imala svoj musibet, koji je opisan kao lijeva skretanja. Komunisti su se, kao borci za slobodu naroda, u zanosu borbe, umjesto s mrskim Švabama i žabarima, znali obračunavati s domaćim klasnim neprijateljima. I to je, možda, bio jedan oblik uvođenja neradne nedjelje protiv mrskih kapitalista koji su zaimali. 
Međutim, Mijatović, kao dosljedni nastavljač partijskog puritanstva, zamijetio je ovaj put desna skretanja u SDP-u. Pojedinci su, izgleda, počeli stremiti ka mrskoj reakciji, a Mijatović se tome odlučno zaprijetio. Neće čovjek sa zelenim ćacadima. Nema tu kompromisa. Partijska linija mora se znati, a svako ko bi je pokušao pomjeriti udesno valjda mora računati na ideološku stražu koja budno motri na svaki sumnjivi pokret.
U našoj su politici uglavnom prisutne političke ćulahije, lišene bilo kakvih manira i gospodstva. Pa je tako doista neumjesno nazivati jednu političku stranku i njenu glasačku bazu pogrdnim imenima, baš kao što je neprimjereno kada to čini i druga strana. 
Druže Denise, SDP-ovci tebe lažu, jedno pričaju, a drugo kažu
Bošnjački član Predsjedništva BiH Denis Bećirović, koji nije bio prisutan na sjednici Glavnog odbora, bio je izložen kritikama.
Očito je da se Denis Bećirović namjerio preuzeti SDP, a s obzirom na njegovu poziciju, iz koje raspolaže i određenim političkim mehanizmima za formiranje novog Vijeća ministara, u rukama ima poprilično snažan alat.
Zajedno s ostale dvije članice Predsjedništva BiH, može zakucati i poneki šaraf u konstrukciju nove vlasti. A u politici, kao što znamo, nije nevažno ko drži čekić, a ko se nalazi na drugoj strani zida.
Izgleda da je upravo Bećirović jedan od vinovnika onoga što Mijatović prepoznaje kao desno skretanje. Sudeći prema istupima pojedinih istaknutih SDP-ovaca, desnokrilnih kadrova u ovoj partiji očito ne manjka.
Pitanje je, jesu li oni zaista skrenuli udesno ili je desno postalo sve ono što se ne uklapa u postojeći raspored snaga i partijsku hijerarhiju. Ideološke odrednice u našoj politici često imaju vrlo rastezljivo značenje. Uostalom, i ta priča o ljevici i desnici već je prilično ižvakana. Danas, kada neko za sebe kaže da je ljevičar ili desničar, zapravo o njemu ne znate gotovo ništa. Te su se oznake toliko potrošile da više same po sebi ne govore mnogo ni o nečijem ekonomskom svjetonazoru, ni o odnosu prema društvenim pitanjima, a još manje o vrijednostima koje zastupa. Često su tek zgodne političke etikete kojima se pojedinci i stranke kite ili kojima jedni druge nastoje smjestiti na poželjnu ili nepoželjnu stranu političkog spektra.
O toj istrošenosti podjele na lijevo i desno pisao je i italijanski filozof Norberto Bobbio, propitujući šta te dvije odrednice uopće znače u savremenoj politici. Zato bi valjalo malo više objasniti po čemu se to danas u SDP-u prepoznaje desno skretanje, osim što se tako naziva svako ko se ne uklapa u poželjnu partijsku liniju. 
Bećiroviću se mora čestitati. Pobijedio je u trci za člana Predsjedništva BiH, a pritom protiv sebe nije imao samo kandidate iz drugih političkih opcija nego i dobar dio vlastite stranke. I pobijedio ih je. To je politički kapital koji se ne može tek tako zanemariti. Posebno ako se zna da unutarstranačka podrška nije bila ni približno jednoglasna.
Iz državne u stranačku predsjedničku fotelju
Sada je, čini se, na redu SDP, na čijem se čelu nalazi Nermin Nikšić. Mijatović je svojim govorom i istupom na sjednici Glavnog odbora zapravo branio Nikšića, a time i sebe.
U obilju narodnih mudrosti naročito se izdvaja ona da pas nikad ne laje zbog sela, već zbog sebe. 
Navikli smo od Daytona pa do danas da naši političari vole zagalamiti kroz emocionalno-patriotski naboj, da oni nešto neće dati i da nešto neće dozvoliti, sve u želji da se očuva i unaprijedi opće dobro. Naravno, obično sve to ostane na razini lovačkih priča. Što je veća galama, to je često manja stvarna spremnost da se objasni šta se zapravo brani, od koga se brani i, ponajvažnije, ko od te odbrane ima koristi.
Tako je i ovaj put. Mijatović brani pozicije svoga kruga, svjestan da svaka ozbiljnija promjena u SDP-u može značiti i marginalizaciju njegovih  političkih pozicija. 
A džemre? Ono će, prema narodnom predanju, svakako doći na svoje. Samo što bi ovog decembra moglo udariti tamo gdje ga niko nije očekivao. Neće u havu, neće u vodu, a još manje u zemlju. Moglo bi pravo u SDP. Pa ko se zatekne na putu toplog talasa, neka se ne čudi ako se malo i oznoji.
Dodajte Faktor.ba među omiljene izvore na Google-u
comment
prikaži komentare (0)
POVEZANO
2026 faktor. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje bez dozvole izdavača.