- ... posrijedi je osoba bez ikakvog skrupula i principa, kadra u javnom političkom nastupu pokrivati sve zone, sve slojeve i sve ćoškove - tako sam zimus opisao Benjaminu Karić, načelnicu Novog Sarajeva, bivšu gradonačelnicu i jednu od važnijih funkcionerki Socijaldemokratske partije. Veliki potencijal za opasnu politiku.

Ovog vikenda je nanovo, uvjerljivo potkrijepila moju tezu. Na crveni tepih Sarajevskog filmskog festivala (SFF) Karić je stigla sa suprugom – ljekarom, koji se sve više eksponira – i maloljetnicom koja je u tramvajskoj nesreći prije pola godine izgubila nogu.

Jedina javna kvalifikacija ove maloljetnice da se pojavi tu, u tom trenutku i u takvom kontekstu jeste tramvajska nesreća. Sve i ako postoje privatne veze i razlozi načelnice i drugih za ovakav prizor - u javnom prostoru nisu relevantni.

Šta su motivi mlade djevojke i njezinih roditelja za ovakav prizor – to nije naša tema. Ali sve što je javno, više nije privatno, pogotovo kada uključuje izabrane zvaničnike koji troše novce i resurse svih nas. Načelnica i gosti su crvenim tepihom šetali u sklopu prijema Općine, organiziranog upravo tu, u saradnji s Festivalom.

U istoj nesreći ubijen je Erdoan Morankić, student Akademije likovnih umjetnosti. Sarajevsko kantonalno Tužilaštvo već pola godine ništa nam nije razjasnilo.

Da li je kriv nesretni vozač, jesu li problem dotrajali stari tramvaji (ako nisu, zašto su već pola godine, od nesreće, u garažama), šta kažu vještaci... – ne znamo ništa. Znamo tek da je mladić ubijen, da je mlada djevojka osakaćena, da je na čelu GRAS-a i dalje isti čovjek, da je na čelu Ministarstva saobraćaja i dalje Adnan Šteta i da Vlada koja je podnijela ostavku i dalje vlada.

Benjamina Karić uistinu nema principa ni skrupula. Nema ni Adnan Šteta, njen stranački kolega i saveznik u predstojećim unutrašnjim borbama bošnjačkih socijaldemokrata. Samo što on voli strogo kontrolirane odnose s javnostima, dakle propagandu, pa sebi ne dopušta ovakve kritične momente.

Karić naprosto ne može izdržati a da ne pokuša zablistati, poput Mirele Bećirović, ili da ne pokuša zasjeniti okolinu, poput Aleksandra Vučića.

Ovaj put joj je to naročito uspjelo. Probila je sve granice ljudskog i političkog ukusa.

Međutim, ovakav politički egzibicionizam znak je i da su u dobrom dijelu sadašnje vlasti okupljene oko Trojke, mnoge predizborne i izborne karte već potrošene. Sada idu all in, bacaju sve na sto, rizikujući da će jedan dio javnosti biti zgrožen, drugi možda ravnodušan a treći čak odobravati.

Ma kako, zbog nesreće mlade djevojke, bilo nelagodno govoriti o ovome, ovakvi se trenuci političke pornografije ipak moraju evidentirati.